Pet godina nakon nevjerojatnog uspjeha horora "Pengadbi setan" ili "Satan's Slaves" koji je i dalje najgledaniji indonezijski horor svih vremena, tamošnji majstor žanra Joko Anwar odlučio je konačno snimiti nastavak. I "Pengadbi setan 2: Communion" ne zaostaje puno za prethodnikom, a priča se tu nastavlja na prethodni film. Obitelj koju smo upoznali u prvom filmu, sa sela je preselila u grad. Barem onaj dio obitelji koji je preživio prvi dio i smjestili su se oni na krajnjem rubu neimenovanog grada, u novom neboderu koji strši usamljen i trebao bi vjerojatno biti tek početak novog stambenog bloka.
No, da će se tu opet nešto dijabolično dogoditi vidimo već u samom uvodu koji nas vodi tridesetak godina u prošlost, u 1955. godinu kada vojska otima mladog novinara i odvodi ga na tajnu lokaciju gdje su ritualnom stilu ekshumirani bezbrojni leševi. I to se ne događa slučajno jer će se za jednog olujnog nevremena koji će neboder odsjeći od ostatka svijeta, također početi pojavljivati leševi. Oni koji se sjećaju prvog dijela znaju da je obitelj imala posla s kultom sotonista, a izgleda da su ih neke zle sile odlučile pratiti i u gradu.
I očito je da je za drugi dio Anwar uspio ishoditi puno veći budžet i produkcijski to nimalo ne zaostaje za sličnim američkim žanrovskim uradcima. Ponovno tu Anwar majstorski balansira između standardnih zapadnih postulata žanra i indonezijske demonologije odnosno lokalnih tema, a ne bih se čudio da "Satan's Slaves" kroz koju godinu dobiju i treći nastavak. Zanimljivo je kako posljednjih godina, baš nekako s pojavljivanjem prvog dijela "Sotoninih robova" živnula tamošnja horor scena te kako se uz Anwara pojavljuju i drugi mladi autori koji snimaju solidne filmove.
Primjedbe
Objavi komentar