Iz Meksika nam stiže još jedna metaforična kombinacija trilera i drame kojom se želi prikazati nejednakost u tamošnjem društvu, a debitantski dugometražni film Joaquina del Pasa imao je premijeru u sekciji Horizonti festivala u Veneciji. Vjerojatno ne postoji zemlja bez socijalne nejednakosti i jezivih razlika u prihodima između društvenih elita i onih s dna te društvene kace, no upravo iz Latinske Amerike dolazi možda i najviše takvih filmskih primjera. I tu nije ogromna razlika samo u bogatstvu, već je društvo tu tako raslojeno da jedni s drugima uopće nemaju doticaja.
Kako ne bi imali doticaja s lokalnim stanovništvom, vlasnici elitne konzervativne škole za dječake u kojoj se odgajaju budući lideri, uokolo kampa smještenog negdje u provinciji postavili su bodljikavu žicu. I učenici pod vodstvom nastavnika i svećenika ondje kao da prolaze određene rituale izrastanja u muškarca, povezuju se s bogom, a uglavnom svi ti mali bijelci vrijeme provode u maltretiranju stipendista koji je porijeklom domorodac. No, osim prema njemu, ti razmaženi i bahati klinci okrutni su i jedni prema drugima, a kao da to nije dovoljno, upravitelj škole platio je jednog lokalnog tipa da glumi zlog čovjeka koji kruži uokolo i šulja se po kampu u koji ulazi kroz rupu na ogradi.
Pa iako je ideja tu bila zanimljiva, nekako mi se sve to izgubilo u dosta sporom tempu i povremenoj monotoniji, a "El hoyo en la cerca" jedan je od onih sporogorećih filmova u kojima sve vodi prema kulminaciji u samom finalu. Također, tema kojom se bavi Del Paso već je više puta obrađivana i sve smo to zapravo i vidjeli, a tu samo kao da su nabacani svi ti elementi kakve i obično očekujemo u takvim filmovima. Od sadistički nastrojenih razmaženih tatinih sinova koji permanentno maltretiraju slabije od sebe do frustriranih i iskompleksiranih nastavnika i svećenika, a od početka sve tu vrišti da se tu mora nešto jako loše dogoditi.
Primjedbe
Objavi komentar