Još jedna mučna i potresna, ali iznimno kvalitetna drama stiže nam s američkog juga i podsjeća na ne tako davna vremena kada je bilo opasno imati nešto tamniju boju kože. Snimljen je "Till" po istinitim događajima iz sredine pedesetih kada je skupina bijelaca linčovala i ubila 14-godišnjeg dječaka iz Chicaga koji je preko ljeta došao u posjet rodbini u Mississippi. Mlađahni Emmett odrastao je u Chicagu gdje rasizam već tada i nije bio toliko izražen i premda je bio svjestan da su na jugu okolnosti bitno drukčije, vjerojatno nije mogao ni zamisliti da bi ga glave moglo koštati nešto posve bezazleno. I dok bi u Chicagu za fućkanje zgodnoj bijeloj gospođi u najgorem slučaju dobio koju odgojnu šamarčinu, u mjestu Money u Mississippiju takav izgred bit će, nažalost, daleko ozbiljnije sankcioniran.
Skupina bijelih supremacista, bagra koja se nije odmakla puno od svojih predaka iz doba robovlasništva, samo će tijekom noći upasti u kuću Emmettove rodbine, pokupiti dječaka i više nitko ga neće vidjeti živog. Pronaći će dječaka koji dan kasnije unakaženog i brutaliziranog u nekom šancu, a takav će biti poslan majci u Chicago. Iako Emmett Louis Till nije bio jedini crni dječak koji je tako jezivo skončao, njegov slučaj jedan je od najpoznatijih pošto se njegova majka Mamie Till (Danielle Deadwyler) potom prometnula u aktivisticu za ljudska prava, a ono što je ona učinila, duboko se usjeklo u svijest američke javnosti i slikovito prikazalo što se događa.
I nigerijsko - američka filmašica Chinonye Chukwu koja se koju godine ranije predstavila solidnom dramom "Clemency", odlučila je ovu tragičnu povijesnu dramu ispričati iz perspektive majke koja je na takav brutalan i svirep način ostala bez jedinog djeteta. I sjajno "Till" prikazuje vrijeme i okolnosti koje su vladale tada na američkom jugu i tu nevjerojatnu apsurdnost situacije u kojoj su crnci relativno sigurni bili u većini SAD-a, dok su ih na jugu i dalje proganjali gotovo kao za vrijeme robovlasništva. Ne pretjerano poznata glumica Deadwyler uistinu je odlična kao Mamie Till i sjajno ona iznosi ekspresiju tuge, bijesa, očaja, ali i osjećaja krivnje koje će pokušati kanalizirati u napore da se nešto promijeni.
No, kao što dobro znamo, to neće ići tako lako i vidjet ćemo i ovdje kako se neke navike jako teško mijenjaju i kako su i Mamie i ljudi iz pokreta za ljudska prava svjesni da odgovorni vjerojatno nikad neće odgovarati za učinjeno. Sustav je na njihovoj strani, osjećaju se oni nedodirljivo jer pretpostavljaju da ne postoji sudac na jugu koji će osuditi bijelca zbog zločina prema crncima. Vidimo i da su crnci s juga u smrtnom strahu reći nešto protiv bijelaca jer su svjesni da bi i sami vrlo lako mogli završiti poput nesretnog dječaka. Bila je ovo kvalitetna povijesna drama, šokantna i potresna priča o još jednoj u nizu od sramotnih epizoda iz povijesti SAD-a.
Primjedbe
Objavi komentar