Nakon odličnog "Marriage Story", snimio je Noah Baumbach možda i najambiciozniji film do sada, bizarnu kombinaciju komedije, drame i fantazije čija se radnja odvija osamdesetih godina prošlog stoljeća, no pretvorio se "White Noise" u potpuni kaos. Premijeru je "White Noise" imao na festivalu u Veneciji, a Baumbach je sam adaptirao istoimeni roman američkog podstmodernista Dona DeLilla objavljen 1985. godine. I potpuno je jasno zašto je taj roman zainteresirao Baumbacha jer nevjerojatno je tu puno sličnosti s današnjim vremenom, iako su strahovi, tjeskobe i stvarne ili fikcionalne opasnosti s kojima su se ljudi suočavali bile ipak nešto drukčije.
Vrijeme radnje je 1984. godina, a Jack Gladney (Adam Driver) je profesor kolegija o Hitleru na fikcionalnom sveučilištu negdje u Ohiu. On je oženjen za Babette (Baumbachova supruga Greta Gerwig), koja je njemu četvrta žena, dok je on i njoj četvrti muž. Što zajedničke, što iz prethodnih brakova imaju oni ukupno četvero djece, a Babettinea kćer Denise (Raffey Cassidy iz Killing of a Sacred Deer) otkrit će da njena mama uzima misteriozne tablete kakve se inače ne mogu pronaći u ljekarnama. Njihove obične i standardne životne probleme prekinut će željeznička nesreća tijekom koje će u prirodi završiti neke opasne kemikalije, a nad gradom u kojem žive nastat će toksični oblak.
Naravno da će vlasti pokušati minorizirati problematiku i tu će katastrofu nazvati zračnim toksičnim događajem tvrdeći da nije to ništa opasno, ali svejedno će se svi evakuirati i grad će završiti u karanetni. Jack će pak tijekom posjeta benzinskoj postaji nakratko biti izložen tom oblaku i počet će ga hvatati paranoja o smrti, a kada se nakon nekoliko dana vrate u svoju kuću, priča se nastavlja ondje gdje je stala prije zračnog toksičnog događaja. Jack će saznati za Babettineu ovisnost o misterioznim tabletama i pokušat će on doći do odgovora na pitanje kakve su to uopće tablete i otkuda joj one. I prije famoznog zračnog toksičnog događaja strah od smrti bit će jedna od glavnih tema razgovora ovog ekscentričnog i bizarnog filma, a potom će se sve to još dodatno potencirati.
U svojoj srži "The White Noise" je egzistencijalistička humorna drama u kojoj se ujedno satirizira životni stil osamdesetih, ali i današnjice pošto gradić u kojem žive Gladneyi izgleda kao bizarni konzumeristički raj gdje ljudi očito nemaju ozbiljnih životnih problema pa se zamaraju glupostima. I sve je to tako kičasto, baš na tragu kiča osamdesetih i po pitanju odijevanja, frizura i stila općenito, a iako "White Noise" ima svojih trenutaka, bio mi je ovaj prerazvučeni film zamoran i ispod očekivanja. Očita je i intencija knjige pa i filma na prilično ekscentričan način postaviti ta često postavljanja pitanja poput što život uopće znači kad ćemo ionako svi jednog dana umrijeti ili zašto se šopamo svim tim silnim tabletama, kupujemo silne šarene gluposti koje nam uopće ne trebaju? Je li sve to zapravo distrakcija i pokušaj skretanja misli s te egzistencijalističke noćne more i činjenice da smo svakim danom sve bliže kraju puta?
Primjedbe
Objavi komentar