Nježnom i empatičnom naturalističkom dramom čija se radnja odvija u ruralnoj sjevernoj kineskoj provinciji Gansu, u glavnom programu festivala u Berlinu predstavio se kineski filmaš mlađe generacije Li Ruijin. Po stilu i tematici čini mi se da je Li sljednik nešto starijeg i poznatijeg kolege po imenu Zhangke Jia, jednog od vodećih filmaša iz tzv. pokreta šeste generacije tamošnjih redatelja koji je također u svojim najpoznatijim filmovima kao što su "Still Life" i "Touch of Sin" obrađivao obične živote Kineza čiji se sudbine mijenjaju zbog modernizacije i globalizacije.
Modernost i globalizacija definitivno nisu prve asocijacije na koje ćemo pomisliti kad vidimo dva glavna protagonista "Return to Dust". Ma Youtie je šutljivi i povučeni siromašni zemljoradnik, samotnjak kojem će starija sestra dogovoriti brak s Guiying, hendikepiranom i nesretnom ženom koju su godinama zlostavljali članovi njene obitelji. Oboje su već u srednjim godinama i živjeli su otužnim, usamljeničkim životima, no vrlo brzo među njih dvoje počet će se razvijati bliskost. I pratimo tu uglavnom njihov jednostavan, običan seoski život i kako se oni zaljubljuju i povezuju te kako to dvoje nesreetnih, skromnih i priprostih ljudi stvaraju neki svoj svijet u kojem se pokušavaju što je manje obazirati na ono oko njih.
No, jasno je da nije to svijet skrojen po mjeri ovakvih ljudi koji zapravo i nemaju svoj dom, već se oni stalno sele iz jedne u drugu napuštenu kuću u kojoj su nekoć živjeli seljaci koji su u međuvremenu preselili u grad. Kako vlada potiče preseljenje i napuštanje tih seoskih pustoši i plaća onima koji se sele u gradove da se sruše njihove kuće, tako Ma i Guiying konstantno sa svojim magarcem, svinjama i kokošima moraju seliti. I bit će to tako sve dok Ma ne odluči konačno izgraditi vlastitu zemljanu kuću za njih dvoje, a iako je kineska cenzorska komisija doslovno upropastila završnicu filma mijenjajući pojedine scene i tekst, svejedno je "Return to Dust" bio impresivan i upečatljiv film o jednom svijetu koji nestaje.
Odlučio se Li za klasični naturalistički pristup uz uglavnom duge kadrove u kojima nerijetko pratimo njihov obični život. Kako obrađuju zemlju, kako Ma radi blokove od blata s kojima će potom izgraditi kuću, a suptilno se paralelno uz to razvija i njihov odnos. Iako se Ma i nije planirao ženiti, na svoju suprugu on u početku vidi kao osobu koja bi mu mogla dobro doći kao pomoć za poslove. Stalno je ona uz njega i pomaže koliko može s obzirom na kljakavu ruku i nogu te stalne probleme s inkontinencijom, no s vremenom njihov odnos postaje sve nježniji. Iz slučajnog pomagača koji se, eto, igrom slučaja, tu našao, počet će se oni zbližavati, a Ma će postati zaštitnik Guiying i shvatit ćemo da je to zapravo divan, vrijedan i skroman čovjek prepun ljubavi i brižnosti koju konačno može usmjeriti na nekoga.
I ta nesretna žena koja je od batina postala invalid, uz svog će se muža početi otvarati i oslobađati, no kao što je za pretpostaviti, teško je od ovakvog filma očekivati priču sa sretnim završetkom. Da ne ispadne da se tu isključivo prati njihov odnos, odmah u startu Li nas upoznaje s okolnostima koje vladaju na selu pa tako praktički svu zemlju posjeduje lokalni tajkun koji je teško bolestan. Ispostavit će se da je Ma jedini u mjestu koji ima rijetku krvnu grupu poput njega te će ga taj bogati zemljoposjednik do kraja iscijediti i u doslovnom i u figurativnom smislu jer Ma je jedan od onih priprostih, skromnih tipova koji ne želi ništa za uzvrat i ne želi ničiju pomoć. Pa iako na prvu "Return to Dust" može djelovati kao prilično jednostavna priča, film je to koji skriva u sebi puno ljepote i nježnosti, divna autentična drama začinjena kvalitetnom fotografijom i impresivnim lokacijama.
Primjedbe
Objavi komentar