Jedna gotovo pa klasična nordic-noir kriminalistička serija prebačena je iz Skandinavije u istočnu Europu, a osim jednog izmučenog detektiva koji mora rješiti neki iznimno mučan slučaj, ovdje imamo čak tri takva lika. I to nije sve! Radnja serije koja se u originalu naziva "Zasada przyjemnosci", a naziv duguje terminu koji je skovao austrijski psihoanalitičar Sigmund Freud, odvija se u tri zemlje - Poljskoj, Ukrajini i Češkoj. Gotovo istovremeno u tri postkomunističke države pojavit će se tijela ubijenih djevojaka kojima je post mortem kiruruški precizno amputirana ruka.
Jedno takvo tijelo ili ruka pojavit će se prvo u Odesi, potom u Varšavi, na kraju u Pragu, a inspektori Serhij Franko (Sergej Strelnikov), Maria Sokolowska (Malgorzata Buczkowska) i Viktor Seifert (Karel Roden) počet će zasebno istraživati svoje slučajeve, sve dok ne shvate da su sva tri ubojstva nekako povezana. Počet će oni ubrzo raditi zajedno, a osim načina na koje su ubijene, svim žrtvama je zajedničko što su sve bile ne pretjerano uspješni modeli koji su se pokušali okušati i u glumi. Naravno da će prva pomisao za svo troje inspektora biti da bi se tu moglo raditi o nekom lancu međunarodnih krijumčara ljudi, prostituciji što vodi i do nekih moćnih i izrazito opasnih ljudi u sve tri zemlje pa iako se i priča tu neko vrijeme sasvim solidno gradila i slagala, rasplete je tu bio pomalo banalan, čak i bedast.
Čak mi pomalo i na živce već ide taj već isfurani i potrošeni nordic noir ugođaj i stil u kojem inspektori moraju biti izmučeni tipovi s mračnim tajnama, obiteljskim problemima ili nekim perverznim sklonostima. Malo mi je sve to djelovalo kao da je kreatorski tandem, poljski dvojac Dariusz Jablonski i Maciej Maciejewski sve to napravio udžbenički, pomalo štreberski, trpajući unutra sve ono što takve serije u teoriji moraju imati. Iako je kamera po običaju kad su ovakve mračne krimi serije u pitanju na razini i očekivano tu imamo i brojne snimke dronovima ne jednog, već tri grada, ni gluma mi ovdje nije bila na očekivanoj razini.
Posebno je to bilo uočljivo kada se došlo do dijelova kada se detektivi iz raznih zemalja susreću pa moraju komunicirati na engleskom, a to je jako teško za slušati jer čovjek ne zna jer su lošiji dijalozi ili glumci koji se bore s jezikom koji im je očito potpuno stran. Ideja je nesumnjivo tu bila dobra i povezivanje istražitelja iz tri različite zemlje čak je i bila osvježenje, no zapelo je tu dosta u realizaciji. Kreatori serije kao da su se trudili zaista unutra ubaciti sve detalje koje su vjerojatno vidjeli u skandinavskim uzorima pa makar mnogi od njih nisu imali previše smisla.
Primjedbe
Objavi komentar