Punih pet godina morali smo čekati što će jedan od vodećih američkih filmaša svoje generacije Darren Aronofsky (Requiem for a Dream, The Fountain, Black Swan, Wrestler) smisliti nakon kritizirane, ali meni senzacionalne "Mother!". "Kit" je puno intimnija, gotovo minimalistička drama čija se radnja gotovo isključivo odvija u jednom interijeru, a priča o jezivo debelom proferosu engleske književnosti u redateljevoj glavi kuhala se već dulje od desetljeća. No, najveći je problem bio što nije mogao pronaći glumca koji bi utjelovio 300 kilograma teškog Charliea, a potom mu se ukazao Brenad Fraser. Već ste vjerojatno više puta pročitali da je za Oscara nominirani Fraser ostvario ovdje ulogu života, a kocka Arronofskog da za tu kompleksnu, slojevitu i tešku ulogu angažira gotovo zaboravljenog glumca kojeg najviše pamtimo po nekim bedastim filmovima još iz devedesetih svakako se isplatila.
I sve se tu vrti oko Charliea, tog grotesknog tipa koji se samostalno i ne može ustati s kauča na kojem provodi cijele dane. Saznajemo tako da je on nekoć bio oženjen i da ima kćer, sada maturanticu, no ostavio je Charlie obitelj zbog romanse sa studentom u kojeg se ludo zaljubio. Nekoliko godina kasnije, Charliev partner je umro i ostao je on sam, a osjećaj krivnje, tuge i bola očigledno je on odlučio utopiti u prežderavanju. I u kratkom vremenu on se doslovno pretvorio u nilskog konja, šokantnu kreaturu koja se srami same sebe i jedini prozor u svijet mu je medicinska sestra Liz (Hong Chau je također zasluženo nominiran za sporednu glumicu) koja ga povremeno obilazi.
Nakon što doživi infarkt i nakon što shvati da samo što se nije ubio svojim načinom života, Charlie će se pokušati ponovno povezati sa 17-godišnjom kćeri Ellie (Sadie Sink, riđokosa djevojka iz Stranger Things), bijesnom i ogorčenom maturanticom koja ocu ne može oprostiti što ih je na takav način ostavio. Kao važan lik u ovoj komornoj, potresnoj i zapravo nevjerojatno tužnoj drami pokazat će se i mladi putujući propovjednik Thomas (Ty Simpkins) koji će zapravo spasiti Charliev život nakon što mu se slučajno pojavi na vratima kad ovaj doživi infarkt. Za fanatičnog Thomasa to će biti trenutak spoznaje da bog od njega želi da spasi Charlievu griješnu dušu, no pitanje je može li se zapravo nekoga spasiti ako on to ne želi? I je li lakše spašavati nekoga drugoga i je li to odvraćanje pažnje da bi zapravo trebao pokušati spasiti samoga sebe.
Bio je "Kit" iznimno slojevit i kompleksan film, potresna drama o nesretnim sudbinama i o ljudima koji su svaki na svoj način prožeti osjećajem krivnje. Svi oni s razlogom ili ne vjeruju da su na neki način pogriješili u životu i na svoj način se pokušavaju iskupiti iako je vrijeme iskupljenja za većinu odavno prošlo. Pogotovo se to odnosi na Charliea koji je digao ruke od sebe te se i dalje on obžderava iako jako dobro zna kako će završiti i to vrlo brzo. Pa iako je "The Whale" film uz koji čovjek mora do kraja osjetiti empatiju i samilost, Arronofsky to jako otežava. Već sam pogled na to predebelo stvorenje mora izazvati gađenje i odvratnost, makar podsvjesno, a kamera i režija to potenciraju jer odmah u početku vidimo Charliea u cjelosti.
No, s vremenom se ta bačva sala (da se poslužim Zagorovim vokabularom) koju svako malo vidimo kako se i dalje zatprava sendvičima, pizzama, slatkišima i coca-colom, zaista pretvara u čovjeka. Postaje nam jasno da se iza svih tih kila krije osoba tragične i tužne sudbine, zapravo dobar i vrijedan čovjek koji je sam sebe odlučio kazniti zbog onoga što je učinio i zbog onoga što mu se dogodilo. Relegijski determinizam i neka vrsta predodređenosti bili su vidljidivi i u ranijim filmovima Arronofskog, a i ovdje je očit i to ne samo kroz lik mladog propovjednika koji si je zacrtao taj bizaran zadatak.
Primjedbe
Objavi komentar