Upečatljiva kombinacija drame i trilera stiže nam iz Dominikanske Republike, a argentinsko - španjolski scenarističko - redateljski duo Silvina Schnicer i Ulises Porra donose priču koja se na pametan i promišljen način bave karipskom kolonijalnom prošlosti, ali i sadašnjosti. Izraz carajita doslovno bismo preveli kao droljica, no u ovom slučaju bolji izbor bi bio razmaženo derište i ono se odnosi na jednu od dvije glavne protagonistice, tinejdžericu Saru. Ona je članica bogate obitelji koja se nakon više godina života u inozemstvu vratila u Dominikansku Republiku, a da se naslutiti da se njen otac bavi nekim ne baš legalno posve čistim poslovima.
Kao pridruženog člana obitelji oni oduvijek smatraju kućnu pomoćnicu - sluškinju - dadilju Yarisu (Magnolia Nunez), crnkinju koja još nije stigla ni svojoj obitelji javiti da se vratila kući. To pridruženi član obitelji ne treba shvatiti doslovno jer odnos je to kakav su s "kućnim crncima" valjda nekoć imali i veleposjednici na američkom jugu. Dobri su s njima i privreženi im sve dok to odgovara, a dok se situacija zakomplicira i dok se pojavi izbor njihova obitelj ili crna pomoćnica, izbora tada zapravo i nema. Gotovo u takvoj situaciji će se naći i Yarisa čiju će kćer Mallory, djevojka istih godina kao i Sara, nakon partya na koji su je poveli Sara i njen brat, pronaći mrtvu uz cestu.
Netko ju je očigledno pokupio autom i ostavio da umre uz cestu, a ta će tragedija na veliku kušnju staviti taj blizak i intiman odnos ne samo Sare i Yarise, već i cijele obitelji sa crnom, siromašnom služavkom. Bio je "Carajita" fina društvena, ali i psihološka studija, pomalo enigmatična i prepuna simbolike, vizualno i stilski zanimljiva koja se tematski pomalo nastavlja na "Headless Woman" Argentinke Lucrecie Martel. Prvenstveno je to drama o klasnim odnosima i načinu na koji funkcioniraju oni privilegirani i oni koji naizgled mogu sve te oni na koje gledaju da im je jedini smisao postojanja da im služe.
Premijeru je "Carajita" imala na festivalu u San Sebastianu gdje su Schnicer i Porra dobili nagradu za nove režisere. Pa iako je tematika istraživanja odnosa privilegiranih i onih koji to nisu već bezbroj puta obrađivana na filmovima koji dolaze iz Latinske Amerike, izvedeno je to pametno i autentično. Vidimo tako da su članovi Sarine obitelji spremni učiniti sve da otkriju što se dogodilo s Mallory, sve do trenutka dok ne shvate da to baš i ne bi bilo najpametnije za njih. Vidimo i članove prave Yarisine obitelji koji su gnjevni na nju jer je cijeli život posvetila odgoju tuđe djece i brizi za neku drugu obitelj, a eto što je za to dobila. I na Sari i njenom starijem bratu, još razmaženijem i bahatijem pripadniku zlatne mladeži, vidimo da oni osjećaju određenu grižnju savjesti i prazninu zbog toga što su to što jesu, no ni oni baš nisu spremni na žrtve i rizike da bi se to promijenilo.
Primjedbe
Objavi komentar