Francuski pisac i redatelj Emmanuel Carrere odlučio je snimiti prvi igrani film nakon više od 15 godina, a kao predložak mu je poslužila knjiga istraživačke novinarke Florence Aubenas. Ona je prije nekoliko godina odlučila istražiti kako izgleda život francuske bijele niže, radničke klase, žena koje rade najniže plaćene poslove te se zaputila u grad Caen na sjeveru Francuske gdje je nitko ne poznaje. Zaposlila se ona kao čistačica koja radi za minimalac, upoznala s brojnim tamošnjim lokalcima i ljudima koji su osuđeni zaista cijelog života raditi takve poslove, a potom je napisala knjigu "Ouistreham" (kako se i film naziva u originalu) koja je odmah postala bestseler.
I sve ovo što sam napisao u gornjem zapisu zapravo je ogroman spoiler jer oni koji se nisu informirali o filmu tek nakon dobrih pola sata filma saznaju da je čistačica Marianne Winckler (Juliette Binoche) zapravo ondje undercover te da je ona književnica koja planira napisati roman. Taj spoiler može se pronaći i u kratkom opisu filma na IMDB-u, a od samog početka je posve jasno da se Marianne potpuno ne uklapa u taj svijet. Predstavlja se ona kao razvedenica čiji je muž bio bogataš, a kada ju je ostavio zbog mlađe, odmah je ostala bez svega te je otputovala na sjever Francuske kako bi radila bilo što. I vidimo je tako u uvodu na razgovoru za posao gdje čujemo ona standardna izdrkavanja iz životopisa o timskom radu, motivaciji, ovom, onom za najslabije plaćeni posao ondje.
Gle čuda, dobit će ona ubrzo posao čistačice te će se vrlo brzo početi povezivati s kolegicama koje ondje žive, siromašnim bijelim Francuzima koji jedva spajaju kraj s krajem. Ne može Maranne pojmiti recimo kako tip kojeg je upoznala ne može skupiti 250 eura za plaćanje prometne kazne zbog koje mu je potom zaplijenjen auto. Pa zar nemaš ti prijatelja, jedan ti posudi 30, drugi 50, treći 40 eura i skupi se to brzo, pita svog novog prijatelja Marianne, a on joj odgovara da nitko od njegovih prijatelja na raspolaganju nema ni euro za posuditi. Tek tada Marianne djelomično shvaća da je zaista zapela između dva svijeta i da nikad neće moći do kraja razumijeti kako zaista žive takvi ljudi.
Naravno da ona svoje intencije odnosno ideju za pisanje knjige o životima čistačica skriva od svih tih kolegica s kojima se s prijateljila i koje je vide kao jednu od njih. I nemaju zašto sumnjati jer ljudi su to koji baš i nemaju vremena za čitanje knjiga i rubrika kulture u novinama da bi mogli znati tko je zapravo Marianne, a posebno će je zaintrigirati pomalo buntovna i divlja Chrystele, mlada samohrana majka trojice sinova. Iako je Binoche jedina profesionalka ovdje, dok su sve ostale likove utjelovili naturščici koje je Carrere pronašao na sjever Francuske, nije to do kraja djelovalo onako realistično kako sam se nadao i nije uspio izbjeći povremeno upadanje u melodramatiku. Propuštena je tu prilika da se napravi i bolji film, a gledajući "Between Two Worlds" nemoguće je ne razmišljati što bi od toga recimo napravio velemajstor socijalne drame Ken Loach.
Primjedbe
Objavi komentar