Još jedan impresivan film stiže iz Irana, a nakon dobrog krimića "Just 6.5" tamošnja mlada nada Saeed Roustayi potvrdio je da je autor spreman preuzeti štafetu od cijele plejade starijih kolega. Premijeru je "Leila's Brothers" imao u natjecateljskom programu festivala u Cannesu, a dobila je ova realistična drama koja je ujedno još jedna zanimljiva studija iranskog društva nagradu udruženja filmskih kritičara. Film je to za koji je Roustayi uzor podjednako pronašao u europskoj pa i američkoj kinematografiji, a gledajući "Leilinu braću" na pamet mi je recimo pao Viscontijev klasik "Rocco i njegova braća".
Samo što ovdje uz četvero braće imamo i jednu sestru, naslovnu junakinju Leilu (odlična Taraneh Alidoosti koje se sjećamo iz Farhadijevog "The Salesman"), 40-godišnjakinju koja je, shvatit ćemo vrlo brzo, zapravo žrtva patrijarhalnog sustava i jedina sposobna u velikoj obitelji nesposobnjakovića, ljenčina, pokvarenjaka i bitangi. Leila živi sa starim roditeljima jer red je da se kćer ipak brine za njih, bez obzira što praktički jedina ona radi od braće i sestara. Zbog toga ona mora pomagati i braći, a najstariji Parviz (Farhad Aslani), debeli 50-godišnjak povremeno radi kao čistač zahoda u trgovačkom centru, no nije taj posao koji mu je pronašla sestra ni izbliza dovoljan da zaradi dovoljno za uzdržavanje supruge i više djece.
Nabildanog Farhada (Mohammad Ali Mohammadi) zanima samo gledanje američkog wrestlinga na televiziji, Manouchehr (Payman Maadi) je sitni varalica koji stalno traži neke sheme umjesto pravog posla dok se Alireza (Navid Mohammadzadeh) čini kao jedini brat s kakvim takvim radnim navikama i odgovornosti, no i on je upravo dao otkaz u tvornici koja propada zbog sankcija i ne isplaćuju se plaće. Kao šlag na torti, tu je njihov stari otac Esmail (Saeed Poursamimi), cinični djed na tragu Držićevog Skupa ili Moliereovog Škrtca kojeg jedino zanima kako da postane patrijarh klana odnosno proširene obitelji nakon što se to mjesto "ispraznilo" smrću dosadašnjeg starješine.
No, starješina se ne postaje tako lako te će ga to koštati 40 zlatnika koje inače od djece skriva kao zmija noge. Te zlatnike trebao bi dati kao svadbeni poklon rođaku koji odlučuje o novom starješini, no za to vrijeme Leila je smislila plan kako pronaći posao za braću. Na mjestu Parvizovog javnog zahoda radi se novi trgovački centar i planira ona kupiti jedan poslovni prostor za trgovinu, a uvjerena je ona da bi to bila dobra investicija, no problem je što svi oni zajedno nemaju dovoljno novca. Za kupnju bi im dobro došli zlatnici koje stari luđak planira tako olako pokloniti na svadbi, ni ne razmatrajući Leilin poslovni prijedlog jer što kvragu jedna žena može znati o biznisu.
Do kraja će nam postati jasno zašto ljudi u Iranu ušteđevinu čuvaju u zlatu jer zemlja pod sankcijama sklona je gospodarskim krizama i devalvacijama valute te je zlato ondje i dalje savršen izbor za očuvanje vrijednosti. "Leilina braća" je impresivna drama koja na kraju gotovo prelazi u crnu komediju o patrijarhatu i mizoginiji iranskog društva koja se ističe i sjajnim glumačkim izvedbama. Alidoosti je briljantna kao žena koja je praktički žrtvovala vlastiti život i vlastite interese kako bi se brinula za obitelj, a zauzvrat je dobila samo razočaranje i prijezir.
Bez obzira koliko ona bila sposobnija, pametnija i vrjednija od braće, otac pa ni majka nikad je neće gledati ravnopravno, a i sva braća ponašaju se baš kao pijavice i za njih je potpuno normalno da se u svemu oslanjaju na sestru. Iako nam je jasno da Leila kipi od bijesa i jada jer je zaglavila s takvim bitangama i potpuno je iscrpljena od takvog života, svejedno će ona pokušati iskoristiti i zadnji atom snage i volje da ih pokuša izvući. Pokuša spasiti od samih sebe i pomoći im da konačno sami počnu privređivati, nadajući se da će tako konačno i sama prodisati, no neće to ići samo tako lako.
Primjedbe
Objavi komentar