Postapokaliptična pustolovna drama koju su snimili Litvanka Kristina Buožyte i Francuz Bruno Samper vodi nas u novo mračno doba u kojem je društvo podijeljeno još čvršće nego u feudalizmu. Nakon što su ljudi prethodno pokušali spriječiti dolazeću ekološku krizu, masovno investirajući u genetski inženjering, dogodila se katastrofa. Tako stvoreni virusi i umjetni organizmi pobjegli su iz laboratorija i uništili floru, faunu pa i veliku većinu čovječanstva. Naravno da se dobar dio bogatih oligarha uspio spasiti i oni sada žive u zatvorenim gradovima koji se nazivaju citadele, dok su se rijetki preživjeli pučani doslovno vratili na razinu prethistorijskih ljudi i osnovna zadaća im je potraga za hranom.
Glavni izvor hrane za sve izvan citadela je genetski modificirana hrana kodirana tako da urod daje samo jednom i sjemenje se više ne može koristiti, a samo znanstvenici u citadelama znaju tajne procesa proizvodnje tih sjemenki. U takvom okruženju odrasta 13-godišnja djevojčica Vesper koja u skrovitoj kolibi negdje u šumi živi s paraliziranim ocem Dariusom (Richard Brake) te s njim komunicira koristeći robotiziranog drona koji je preuzeo očeve funkcije. Njen stric Jonas (Eddie Marsan) također živi blizu, a on vodi sirotište, no ne iz humanističkih razloga, već dječju krv koristi za trampu s citadelom. U takvom zanimljivom okruženju odvija se radnja ove SF pustolovne drame premijerno prikazane na festivalu u češkim Karlovym Varyma, a "Vesper" je još jedan u nizu dokaza da se i ovakvi ambiciozni projekti mogu snimiti sa skromnim budžetom.
No, dok su i ideja i okruženje bili tu iznimno zanimljivi, zapelo je tu dosta u realizaciji jer djelovalo je to dosta monotono iako će se radnja pokrenuti kada Vesper u šumi pronađe ranjenu ženu iz citadele vjerujući da će je ona povesti sa sobom ako se pobrine za nju. Film je to koji pokazuje onu najmračniju stranu u ljudima, bilo da je riječ o onima iz citadele ili onima osuđenim na puko preživljavanje i potragu za hranom. Mračna je to i nihilistička vizija svijeta u kojem ljudi misle jedino na sebe, a sve druge vide ili kao konkurente u toj borbi za preživljavanje ili resurs na kojem bi mogli poboljšati svoju poziciju. Jedina iznimnka tu je zapravo mlađahna Vesper, koja djeluje tako naivno, vjerujući da u ljudima još uvijek postoji nešto dobro, no nije to svijet stvoren za osobe poput nje.
Primjedbe
Objavi komentar