U zadnjoj fazi karijere legendarni američki filmaš Paul Schrader kao da se odlučio vratiti na sami početak. U sedamdesete kad je nakon scenarija "Taksista" postao jedan od najtraženijih mladih scenarista da bi ubrzo i sam počeo režirati, a nakon "First Reformed" i "Card Counter", "Master Gardener" je treći u nizu film u kojem je ima protagonista nalik Travisu Bickleu. Sada je taj samotnjak, šutljivi, gotovo asketski tip misteriozne prošlosti majstor vrtlar na imanju ekscentrične bogatašice gđe Haverhill (Sigourney Waver). Narvel Roth (Joel Edgerton) je tip koji već na prvi pogled izaziva neku tihu jezu, nelagodu, a nakon nekih petnaestak minuta filma, shvatit ćemo da je on sve samo ne bezazlen tip.
Kad otkopča košulju i vidimo njegovo tijelo išarano nacističkim tetovažama, ispostavit će se da je Narvel nekadašnji bijeli supremacist. Očito se on nešto zamjerio bivšim kolegama, vidimo to u povremenim flešbekovima, zbog čega se sada skriva, a kao i sve najbolje Schraderove likove, proganja ga prošlost i ono što je činio. No, Narvel kao da je mir pronašao u vrtlarskim ritualima, izučavanju sadnje i svega što ima veze s vrtom, a ja nemam pojma kako se to zove i pretvorio je on to u neku svoju gotovo pa filozofiju. Narvel je potajno u vezi s vlasnicom imanja, a dinamika u njihovim odnosima će se promijeniti kada ondje stigne njezina mlada nećakinja, problematična i lijepa Maya (Quintessa Swindell).
I baš kao što je Travis Bickle u "Taksistu" sam sebi zadao misiju i fiksirao se na spašavanje onih kojima zapravo i ne treba pomoć, dok zapravo ne može pomoći samome sebi, u sličnoj situaciji je i Narvel. On će se fiksirati na mladu Mayu i čvrsto će joj odlučiti pomoći u izvlačenju iz problema u kojima se nalazi, a film je to koji i stilom i strukturom podsjeća na ono što je Schrader u zadnje vrijeme snimao. Kombinacija je to drame i trilera u početku pomalo umrtvljujućeg ritma, tiha, opservacijska, uz povremeni tijek misli majstora vrtlara, obično o savršenstvu svog zvanja kojeg je počeo primijenjivati i na svakodnevni život.
Iako se Schraderu mora priznati da je ponovno snimio dobar, zanimljiv, čak i uzbudljiv film koji donosi i brojna iznenađenja, ipak mi je "Master Gardener" bio slabiji od "Card Counter", o "First Reformed" da ne govorim. No, nakon godina pa i desetljeća lutanja, Schrader je u poznim sedamdesetim godinama života ponovno uhvatio pravu formu. Kao da je ponovno otkrio sebe, vratio se korijenima i počeo snimati filmove tako prepoznatljivog stila. I Joel Edgerton je, baš poput Ethana Hawkea i Oscara Isaaca u prethodna dva filma, sjajno pogođen i uvjerljiv je kao misteriozni tip o kojem ćemo praktički svake minute saznati nešto novo.
Primjedbe
Objavi komentar