Film "Nosferatu" iz 1922. godine legendarnog njemačkog filmaša F. W. Murnaua i danas se smatra remek-djelom ekspresionizma i jednim od prvih predstavnika horora. Legendarni je to nijemi film o kojem do današnjeg dana kruže razne priče i legende, a one su poslužile scenaristu Stevenu A. Katzu, potom i režiseru Eliasu Merhigeu da snimi ovu već kultnu crnohumornu horor dramu o snimanju čuvenog filma. Merhige se proslavio još osamdesetih na njujorškoj kazališnoj underground sceni, a potkraj te dekade snimio je i kultni underground eksperimentalni film "Begotten".
Iako je producent filma Nicolas Cage sam želio odglumiti Maxa Schrecka, do tada potpuno nepoznatog kazališnog glumca kojem je Murnau na čuđenje svih dodijelio ulogu Nosferatua, na kraju je ulogu prepustio Willemu Dafoeu. I bila je to još jedna od uloga koja je ovom izvrsnom glumcu donijela drugu od četiri neuspješne nominacije za Oscar, a film koji počinje kao biografska drama o snimanju kultnog filma, do kraja će se pretvoriti u ludu i potpuno uvrnutu horor komediju. Godina je 1921. i već legendarni njemački filmaš F. W. Murnau planira snimiti film po poznatom romanu "Drakula" Brama Stokera.
Problem je samo što udovica irskog pisca ne želi Nijemcima prodati prava na knjigu pa je Murnau odlučio film umjesto Drakula nazvati Nosferatu, a vampira grof Orlock. Umjesto u rumunjskoj Transilvaniji, radnja se odvija u Čehoslovačkoj gdje je Murnau i poveo cijelu filmsku ekipu, a vidimo tu legendarnog režisera u izvedbi Johna Malkovicha kako se na setu ponaša kao pravi tiranin. I on i ostatak ekipe su u bijelim, liječničkim kutama i Murnau inzistira da ga svi zovu Her Doktor, a njegove metode izluđuju ne samo producente, već i svu ekipu. Posebno ih smeta što je za ulogu grofa Orlocka pronašao anonimnog tipa odnosno Maxa Schrecka koji i doslovno svojim likom i pojavom tjera strah u kosti svima.
Taj svima nepoznati tip konstantno je u ulozi vampira, a Murnau tvrdi da je Schreck sljednik metode ruskog kazalištarca Konstantina Stanislavskog. On je, baš kao Strassbergov i Kazanov Actors studio u Americi dvadesetak godina kasnije, prakticirao tehniku po kojoj glumac doista mora živjeti ulogu koju igra, praktički postati taj lik. No, kako će vrijeme prolaziti, sve više će se činiti da bi glumac koji igra grofa Drakulu zaista mogao biti pravi vampir, a pretvorit će se "Shadow of the Vampire" tada potpuno u grotesknu crnu komediju.
Dok će Murnau i dalje pokušavati na što uvjerljiviji i realističniji način snimiti film, snimanje će postajati sve kompliciranije i sve teže. Stilski i tehnički odlučio je Merhige slijediti Murnauov ekspresionistički stil iz razdoblja ranih dvadesetih, a uspio je on snimiti film koji je istovremeno i vampirski horor, ali i priča o tome na što je jedan redatelj vizionar spreman kako bi uspio dobiti ono što želi. Dakako da se malo toga u stvarnosti odigralo kao u ovom filmu, ne samo zato što srećom tada nije bilo stvarnih vampira i sva filmska ekipa je uspjela preživjeti snimanje, već ni Murnau nije bio takav nemilosrdni diktator i ekscentrik, nego je imao puno nježniji i normalniji pristup na snimanjima. Ipak, posebna je priča Dafoe u ulozi Schrecka / Nosferatua. Ovaj odlični glumac je podjednako urnebesan i jeziv u ulozi koja mu je donijela nominaciju za sporednu ulogu, no ovaj puta Oscara je odnio Benicio del Toro za "Traffic".
Primjedbe
Objavi komentar