Kelly Reichardt hvaljena je američka indie filmašica čiji najbolji filmovi su mi bili modernistički westerni "Meek's Cutoff" i posljednji "First Cow", a humorna drama kojom se predstavila u glavnom programu Cannesa, baš i nije bio film po mom ćeifu. Nakon kratke pauze, ponovno je Reichardt u glavnoj ulozi angažirala Michelle Williams, čak četvrti put, a ona je kiparica Lizzy čija bi izložba ubrzo trebala biti postavljena. I upoznajemo tu Williams u dosta netipičnom, gotovo pa bapskom izdanju kao asocijalnu čudakinju koja se ponaša i drži dosta starije u odnosu na svoje godine i čini se da njen život djeluje prilično monoton i dosadan, nesadržajan, a u trenucima kada treba biti postavljena njena izložba, kola kao da će joj i dodatno krenuti nizbrdo.
Minimalistička je to više drama, nego humorna, pomalo introspektivna priča o ženi koja kao da se osjeća nevidljivom, no dobrim dijelom za to je i sama zaslužna jer čini se da nije ona najugodnije društvo. Stalno je u nekoj svađi sa stanodavkom, također umjetnicom Jo (Hong Chau), djeluje ona razočarano životom i činjenicom da nikad nije izašla iz sjene slavnog oca, također čudaka, ali ekscentričnog, zabavnijeg tipa i mlađeg brata Seana (John Magaro), također talentiranog umjetnika koji pomalo naginje prema ludilu.
Ionako naporan raspored za Lizzy će se dodatno zakomplicirati kada joj Jo uvali ozlijeđenog goluba što će joj u početku strašno ići na živce, no s vremenom taj golub slomljenog krila kao da će se početi pretvarati u njenog najboljeg prijatelja. Film je to o ženi koja preispituje svoj život, odnose s drugim ljudima, posao kojim se bavi i koja kao da se osjeća nekako zarobljena u svom životu i što god učinila, ne uspijeva joj se iščupati iz kolotečine. Ne mogu reći da me "Showing Up" posebno oduševio, a film je to sporog tempa snimljen kamerom u pomalo retro štihu koji ipak spada u donji dom stvaralaštva ove nezavisne autorice.
Primjedbe
Objavi komentar