Sve dok Edward Berger nije snimio "Na zapadu ništa novo", film Josepha Vilsmaiera bio je vjerojatno najpoznatiji i najbolji njemački (anti)ratni film. I dok se radnja filma snimljenog po poznatom Remarqueovom romanu odvija za vrijeme Prvog svjetskog rata, Vilsmaierov film bavi se vjerojatno najpoznatijom i najkrvavijom bitkom svih vremena, bitkom za Staljingrad. I dok smo u posljednjih šezdeset i više godina imali bezbroj prilika gledati filmove na temu II svjetskog rata ispričane iz perspektive saveznika, "Stalingrad" je jedan od prvih filmova u kojima te ratne užase pratimo iz perspektive Nijemaca. Iako je još krajem pedesetih Frank Wisbar snimio film "Stalingrad: Dogs, Do You Want to live Forever?", Vilsmaierov film i dalje je najpoznatiji i najbolji na tu temu.
Vrhunski je to prikaz tragedije, užasa i polagano shvaćanje katastrofe koja dolazi te otrježnjenja od zaluđenosti i suludih ideja kojima su vjerovali. Bitka koja je trajala od kolovoza 1942. pa do veljače 1943. godine bitno je usmjerila tijek rata i nagovijestila da se nacistima sprema katastrofa. Da se nešto takvo sprema ne čini se skupini njemačkih vojnika koji u ljeto 1942. uživaju na ligurijskom suncu i zasluženom odmoru nakon pobjede u prvoj bitci kod El Alameina u Africi. Čini im se da ih ništa ne može zaustaviti i da je samo pitanje trenutka kada će rat biti gotov i završiti njihovom pobjedom. Na svim stranama nacisti prodiru kao kroz putar, osvajaju teritorije, nižu pobjedu za pobjedom, a nitko i ne sluti da bi se tijek rata vrlo brzo mogao promijeniti.
Uživanje će za ovu iskusnu diviziju biti kratkog vijeka jer svi oni ubrzo su poslani na istočni front, za Staljingrad gdje je Hitler upravo naredio veliku ofenzivu na strateški iznimno bitan grad. Onaj tko ima pod kontrolom Stalijngrad (danas Volgograd u južnoj Rusiji) ima pristup bogatim naftnim poljima Kavkaza, a vrlo brzo ovi njemački vojnici shvatit će da ih čeka bitka kakvu do sada nisu vodili. Bio je "Stalingrad" film koji sjajno prikazuje razmjere te katastrofe i kako je izgledala ta bespoštedna bitka u kojoj se zubata zima još jednom pokazala kao najbolji sovjetsko - ruski saveznik. Dok njemački vojnici umiru od gladi i smrzavaju se u ruševinama grada potpuno sravnjenog sa zemljom, časnici u tajnim skrovištima žive u blagostanju i goste se. Dok je običnim vojnicima i nižim časnicima jasno da je ta bitka izgubljena i da je nemoguće preokrenuti ishod, iz Berlina od Führera stižu konstantne zapovijedi da nema posustajanja i da se Staljingrad pod svaku cijenu mora osvojiti. Svima koji su na prvoj crti fronte i u okruženju jasan je potpuni gubitak realnosti zapovjednika kojeg su do jučer smatrali genijalcem, vizionarom čiji plan će se sigurno ostvariti.
No, sada postaje očito da su bili potpuno u krivu, zavedeni, zaluđeni i da za tog manijaka oni ne predstavljaju ništa te da je Hitleru potpuno nebitno koliko će ljudi žrtvovati za nešto što je nemoguće dobiti. Produkcijski je "Stalingrad" izniman film i očigledno se nije tu štedjelo novca, a ni snimanje zasigurno nije bilo nimalo ugodno pošto se druga polovica filma odvija za vrijeme zime. Zanimljivo je kako je jednu od glavnih uloga imao Thomas Kretschmann i on je ovdje mladi poručnik Von Witzland, zapovjednik voda koji shvaća da njemačka vojska više nema nikakve veze sa časti i da se ponaša posve suprotno od onoga što bi trebala. Isti taj Kretschmann je dvadeset godina kasnije glumio i u istoimenom ruskom filmu Fedora Bondarčuka, sinu legendarnog sovjetskog glumca, scenarista i režisera Sergeja Bondarčuka, no bio je taj "Staljingrad" jedan od onih slabih, propagandističkih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar