Punih devet godina čekali smo što će Argentinac Damian Szifron snimiti poslije genijalnih, već kultnih "Divljih priča" (Wild Tales). Nažalost, ne samo da je potpuno neinventivan naziv filma koji je on snimio u SAD-u, već je i cijeli ovaj triler neinventivan, formulaičan i djeluje kao osrednja varijacija na temu trilerskog remek-djela "Kad jaganjci utihnu". Teško je povjerovati da je i "Divlje priče" i "To Catch a Killer" snimio isti čovjek, a film koji je Szifron i napisao skupa s Jonathanom Wakehamom pokušava biti jedan od onih trilera koji su istovremeno i kritika lošeg sustava. Cilja on tu i na politiku, na organe reda poput FBI-ja i policije, medije, na naoružanu fašistoidnu rasističku desnicu, no sve to ostaje zasjenjeno dosta generičkom pričom i potpuno nerazvijenim likovima.
Najjači adut "To Catch a Killer" svakako je ugođaj i stil i djeluje sve to mračno, nihilistički, gotovo na tragu nordic-noira te je i zbog toga prava šteta što je na kraju priča tako banalna i do kraja se potpuno gubi u propovijedanju. Kreće Szifron tu odmah u glavu. Novogodišnja je noć, svi slave, no veselje će biti naprasno prekinuto kad snajperist pobije 29 ljudi u New Yorku. Nema tu nikakvih poveznica među žrtvama, neki su stari, neki mladi, ima tu bijelaca, crnaca, latinosa i azijata, a na scenu tu odmah stupa iskusni FBI-jev istražitelj Geoffrey Lammark (Ben Mendelsohn).
Na iznenađenje svih, on će u svoj bliski tim uzeti i običnu policajku Eleanor (Shailene Woodley ujedno je i producentica filma), očito inteligentnu djevojku za koju se da naslutiti da ima neku mračnu prošlost i osobne demone zbog kojih nikad nije napredovala. Očiti je uzor za njen lik bio lik Clarice Sterling iz "Jaganjaca", zapravo još i više lik Angeline Jolie u trileru "Skupljač kostiju" s kraja devedesetih. Iskusni FBI-jevac i mlada policajka krenut će tako u potragu za očito pomračenim umom sposobnim izvesti takav jeziv napad, a istovremeno će oni morati navigirati kroz gotovo pa propali sustav koji kao da je zabrinutiji zbog javnog mnijenja, nego zbog činjenice da je takav manijakalni ubojica na slobodi.
I unatoč svemu tome, u prvoj polovici je "To Catch a Killer" čak obećavao da bi mogao biti kvalitetan, prvoklasan izdanak klasičnog trilerskog žanra. Nažalost, kako je vrijeme prolazilo, postajalo je jasno da je to dosta površno, a samo razrješenje svega je tu najveće razočaranje. Teško je shvatiti da je autor poput Szfirona koji je u "Divljim pričama" tako maestralno satirizirao društvo i napravio tako preciznu i savršenu sliku stanja duha, ovdje tako omanuo. Stoga i ne čudi zašto je film koji se originalno trebao zvati "Mizantrop" da bi u posljednji čas bio promijenjen i naziv, prošao prilično nezamijećeno.
Primjedbe
Objavi komentar