Odmah nakon što su prve dvije epizode ove petodijelne mini-serije prikazane u Cannesu, kritika je sasjekla "The Idol". I zaista se pokazalo da je ovo još lošije nego što sam pretpostavljao, a sin slavnog režisera Barrya Levinsona koji je očito pogodio s popularnom "Euphoriom", Sam Levinson, ovaj puta teško je promašio. Doduše, za tu katastrofu veće zasluge preuzima navodno popularni pjevač Abel Tesfaye, cvrkutavac umjetničkog imena Vikend koji je sam sebi odlučio dodijeliti drugu po važnosti ulogu.
Njegov ljigavi Tedros pojavljuje se negdje krajem prve epizode i taj će bezveznjak sa štakorskim repićem potpuno opčiniti mladu pjevačicu u velikoj krizi. Jocelyn (Lily-Rose Depp, kćer Johnnya Depa i Vanesse Paradis) je u kreativnoj, ali i psihičkoj krizi. Postala je ona zvijezda još kao dijete, a doživjela je mentalni slom nakon što joj je umrla majka koja joj je ujedno bila i menadžer i sve. I željela bi ona promijeniti svoj status i iz pop zvjezdice koju slušaju djevojčice od šest godina, postati seks-simbol, a jedna je to od tipičnih vječito polugolih droljica koja u spotovima vrti dupetom i pjevuši neke brojalice.
Planira ona ili bolje rečeno cijela vojska ljudi oko nje, Jocelyninu povratničku turneju i novi album, no ona nije zadovoljna i htjela bi novi izričaj i novi zvuk, seksi stil, a onda će se pojaviti fatalni štakor Tedros. Da taj antipatični cvrkutan očito nije toliko zaljubljen u sebe i da nije takav egotriper pa da je za ulogu Tedrosa angažirao nekog glumca, "The Idol" bi možda i dobio koji promil veću ocjenu. No, ovako ne samo da je sve ono što ovdje vidimo nevjerojatno glupavo, već imamo fatalnog tipa koji je oko sebe uspio okupiti kult, a zapravo je to tip kojem nitko sa četvrt mozga ne bi dao da mu pričuva manje stado ovaca.
Takvog imbecilnog vođu kulta koji je oko sebe okupio nekoliko nevjerojatno talentiranih mladih glazbenika ne bi popušili ni oni najgluplji Amerikanci, popušit će (i doslovno!) i mlađahna Jocelyn, a uz pomoć tog poluretardiranog self-help gurua snimit će ona novi album. Imao sam čak dojam da je "The Idol" pokušao i zagrabiti nešto dublje i prikazati ne samo kako izgleda pozadina života zvijezda kao što je Jocelyn, već i kako izgleda ta mračna strana slave i što je ispod površine, no napravljeno je to zapanjujuće loše. Kad se na sekundu učini da bi mogla biti intrigantna, postaje ova serija zapanjujuće loša i glupa, prepuna neuvjerljivih i besmislenih preokreta.
Vrhunac idiotizma je posljednja epizoda i njen sam završetak nakon čega se gledatelj pita koji je svim tim ljudima quratz? Od samog početka je to na razini nekog soft-porna i jadna mala od Johnnya gotovo polovicu vremena provodi (barem) polugola i bez obzira što je Lily-Rose zapravo jedan od najjačih aduta serije i uspjela je od Jocelyn (barem do pred kraj serije) stvoriti lik kakav bi zaista mogla biti neka slična stvarna pevaljčica poput Rihanne ili kako se već zovu takve pop zvjezdice. No, sve je to uzalud jer potpuno je cijela priča uprskana s potpuno besmislenim odnosom nje i bezveznjaka Tedrosa i potpuni je idiotizam da bi bilo tko pa i takva nestabilna pevaljka, mogla potpasti pod utjecaj takvog idiota.
Teško je uopće dokučiti koja je bila intencija ove serije i što je pjesnik tu htio reći? Je li mu bila želja gledatelju dati uvid u pozadinski život slavnih i kako iznutra izgleda taj svijet show-biznisa i što se sve događa izvan one trominutne snimke spota nakrcanog lijepim, mladim ljudima koji mrdaju guzicama i pjevaju na playback? Je li sve ovo bio intencijski treš, možda bijedni i promašeni pokušaj satire na taj svijet show-biza, čak ni to ne bih isključio, jer djeluje ovo gotovo kao bizarna eksploatacija na razini onih talijanskih polupornića iz sedamdesetih koju ti je čak pomalo i neugodno gledati? Što je gospodin Vikend htio poručiti ovom serijom i dalje ostaje veliki misterij, no misterij zato nije da je to bilo jako, jako loše.
Primjedbe
Objavi komentar