Pomalo iznenađujuće je do nominacije za Oscara u kategoriji za najbolji strani film dogurala povijesna drama Bruna Barreta snimljena po stvarnim događajima iz 1969. godine. "Four Days in September" je fikcionalna verzija stvarnog slučaja kada je skupina brazilske revolucionarne urbane gerile otela američkog veleposlanika Charlesa Elbricka (Alan Arkin). Svim tim događajima u Brazilu je prethodio državni udar vojne hunte koja je nasilno preuzela vlast, skrenula državu u desno i pretvorila je u totalitarnu diktaturu.
Odmah nakon državnog udara, pojavile su se brojne revolucionarne gerile koje su se odlučile boriti protiv vojne hunte. I to na sve moguće načine pa i nečime što bi se moglo svrstati u terorizam. Jednoj takvoj revolucionarnoj gerili pridružit će se i skupina studenata kojima je dosta prosvjedovanja, već su odlučili oni uzeti oružje u ruke i stvarno se boriti protiv tiranije. Jedan od njih je i Fernando Gabeira, kasnije pisac i političar po čijim je memoarima dijelom i nastao scenarij za film. Čim se pridružio organizaciji nazvanoj MR-8, dano mu je kodno ime Paulo (Pedro Cardoso), baš kao i što su svi ostali članovi organizacije dobili nova imena. I to iz razumljivih razloga. Ako nekog od njih tajne službe uhvate, ni pod tada učestalim torturama neće moći reći puno.
Upravo će Paulu na pamet pasti ideja da bi mogli organizirati otmicu američkog veleposlanika i na taj način skrenuti pažnju svjetskih medija na svoju borbu. Bilo je to vrijeme cenzure kada brazilski, potom ni strani mediji nisu uopće izvještavali o građanskom ratu, nemirima, torturama i svemu ostalom što se događalo u Brazilu. Ideju o otmici Paulo i ostatak ekipe uskoro će i realizirati, a zahtijevat će oni u zamjenu za puštanje na slobodu ambasadora, oslobađanje svojih 15 suboraca. Film je to koji Paula i ostatak ekipe prikazuje nekako naivno, kao idealiste koji gotovo pa nisu svjesni u što se upuštaju, sve dok im u pojačanje ne stignu neki iskusni revolucionari, prekaljeni u sličnim borbama. No, i tada smo svjesni da je njihova borba unaprijed osuđena na propast i da je pitanje trenutka kada će im tajne služne ući u trag. Kao što i sam naziv sugerira, jasno je koliko će trajati ta otmica i trenuci slave ove revolucionarne frakcije.
Primjedbe
Objavi komentar