Francuski apsurdist Quentin Dupieux sada već prije dosta godina predstavio se suludim filmom "Rubber", potpunim luđaštvom o gumi s ubilačkim sklonostima, a u međuvremenu se on prometnuo u stalnom gosta najvećih svjetskih festivala. Nažalost, uspjeh "Gume" još nije uspio ponoviti, bez obzira što u svojim filmovima uspijeva angažirati i glumce s francuske A liste kao što su Lea Drucker, Benoit Magimel i Anais Demoustier u još jednoj apsurdističkoj komediji - fantaziji. "Incroyable mais vrai" premijerno je prikazan u popratnom programu festivala u Berlinu, no ni ovaj pokušaj satire nije do kraja uspio profunkcionirati iako Dupieux zahvaća brojne situacije iz današnjice.
Pratimo tu sudbinu dva para. Alain (Alain Chabat) i Marie (Drucker) sredovječni je par koji je upravo kupio kuću u naizgled tipičnom predgrađu za višu i višu srednju klasu. No, ta je kuća posebna jer se u njenom podrumu nalazi portal iz kojeg se opet ulazi - u istu tu kuću! Kvaka je što se na taj način otputuje 12 sati u budućnost, dok istovremeno onaj koji prođe kroz taj portal postane tri dana mlađi. Spoznaja da bi se mogla pomladiti, potpuno će pomutiti Mariein um i počet će ona sanjati o manekenskoj karijeri, dok će podjednake probleme Alainu stvarati šef koji sa suprugom živi odmah u susjedstvu.
Gerard (Magimel) si je upravo u Japanu ugradio elektronski pimpek koji je, tvrde on i njegova mlada supruga Jeanne (Demoustier) puno kvalitetniji i praktičniji od klasičnog nježnika. No, problemi će za Gerarda krenuti kad njegov novi kurčić otkaže jer mu je potreban servis u Japanu. I postajat će to do kraja sve bizarnije, sve apsurdnije, blesavije, a baš kao što je bio slučaj s Dupieuxovim prethodnim filmom "Mandibules" o divovskoj muhi koju su dva kretena pokušali dresirati, tako ni "Incredible But True" baš nije pogodio moj smisao za humor.
Primjedbe
Objavi komentar