Da majstor ostaje majstor bez obzira na godine potvrđuje i ovaj film. Ma ne film, apsolutno remek-djelo, još jedno u nizu ponajvećeg američkog režisera svih vremena Martina Scorsesea (1942. godište), a usudio bih se reći da je "Killers of the Flower Moon" njegov najbolji film još od "Bandi New Yorka" i "Departed". Briljantan od prve do zadnje od sveukupnih 206 minuta, slojevit, perfektno razrađen, maestralno snimljen. Film koji od prve do zadnje scene nosi prepoznatljiv Scorseseov potpis, a opet tako svjež sa sjajnim izvedbama troje glavnih glumaca.
Priča nas tu vodi indijanski rezervat plemena Osage u Oklahomi koji su preko noći postali najbogatiji ljudi na svijetu. Na zemljištu na koje ih je američka vlada natrpala samo koje desetljeće ranije, otkrivena je nafta i njihovi životi potpuno su se promijenili. Naravno da s tim silnim bogatstvom dolaze i silni problemi i brojni lešinari koji bi se dokopali indijanskog novca, a vječna je to priča o pohlepi, iskvarenosti i izopačenosti. O prokletstvu koje donosi bogatstvo i prokletstvu ljudi koji bi ga željeli zgrabiti, a na realističan pa i užasavajuć način "Killers of the Flower Moon" prikazuje kako je izgledao život u Oklahomi dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Malo se to odmaknulo od vremena divljeg zapada, vrijede ondje neki posebni zakoni kojih se nitko ne pridržava, a od uvodnih scena sve to djeluje groteskno. Indijanci koji se ponašaju poput europske aristokracije 19. stoljeća ili magnati s istočne američke obale tog doba. Ne znaju oni što će s novcima, imaju bijele sluge, a bijelci se otimaju kako bi im bili što bliže. Veliki ugled među indijancima ima poduzetnik William King Hale (Robert De Niro), tip koji se voli predstavljati kao mecena i zaštitnik indijanaca, a ubrzo će mu se pridružiti i nećak, povratnik iz Prvog svjetskog rata Ernest Burkhart (Leonardo DiCaprio).
I dok je Hale inteligentan, proračunat i iznimno manipulativan, ali i okrutan tip, Ernest je tipični prostodušni tip sa srednjeg zapada koji će potpasti pod ujakov utjecaj. Uspjet će on zavesti mladu indijanku Mollie (Lily Gladstone) čija obitelj posjeduje veliku površinu na kojoj se nalaze naftne bušotine, a nije Ernest jedini bijelac koji se mota oko bogatih indijanki. Štoviše, cijeli okrug prepun je ljudi koji poput strvinara kruže oko indijanaca, a ubrzo će cijeli okrug Osage zapljusnuti prava epidemija misterioznih smrti. Svako malo neko od indijanaca će završiti mrtav pod misterioznim okolnostima, lokalne i državne vlasti neće se uopće zamarati istragom, a klupko će se početi odmotavati tek pred kraj ovog monumentalnog filma kada ondje stignu agenti novooformljenog FBI-ja.
Iako nas je u više od 50 godina Scorsese počastio s cijelim nizom briljantnih filmova, bio je ovo zapravo i njegov prvi doticaj s westernom iako bi se "Killers of the Flower Moon" prije mogao opisati kao true crime triler. Zajedno s Ericom Rothom (Forrest Gump, Benjamin Button, Munich, The Insider), Scorsese je i napisao scenarij prema istoimenoj knjizi Davida Granna (bio je to i prvi scenarij koji je Scorsese pisao još od "Silence"). I briljantna je to epska drama - triler, tako cinična i tako jeziva jer ono što ćemo vidjeti ovdje sve se zaista više, manje dogodilo. Na nimalo ugodan i iznenađujuće nasilan način Scorsese prikazuje kako su izgledali počeci stoljeća koje se naziva i američkim stoljećem i kako je sve počelo. Na jezivim, hladnokrvnim ubojstvima, a ujedno je to i priča koja je perfektna metafora za genocid nad američkim starosjediocima koji su gotovo istrijebljeni, a njihova kultura je uništena.
Možda po estetici i načinu građenja priče Scorsese tu kao da prati svoje najpoznatije filmove o mafiji s temama kao što su lojalnosti obitelji, nezamisliva okrutnost i izopačenost, kasnije i izdaja svega istoga, u suštini je "Killers of the Flower Moon" pravi, pravcati western. Jer osnovni motiv je tu brutalni grabež zemlje, resursa i dohvaćanje moći i bogatstva pod svaku cijenu i preko koliko god je mrtvih tijela potrebno prijeći za to. Ono što šokira je taj cinizam Amerikanaca prema indijancima i činjenica da oni na njih i dalje uopće ne gledaju kao na ljude, već na najobičniju smetnju koja im priječi put do onoga što su zamislili.
Ne bih puno otkrivao oko same priče jer unatoč trajanju od gotovo tri i pol sata, ništa tu nije nepotrebno i razvučeno kako bi se deda Marty preseravao. Sve je tu na svom mjestu, svaka scena, shvatit ćemo do samog kraja, ima smisla i ovo je definitivno jedan od onih filmova kojem ću se kasnije vraćati. Likovi su sjajni ma koliko većina od njih bili odbojni, a uloga Halea najbolja je De Nirova u dugo, dugo godina. Točno na pola stoljeća od prve suradnje Scorsese - De Niro (Mean Streets), ovo mu je možda i najbolja uloga u 21. stoljeću. Scorsese je i ranije od DiCapria izvlačio najbolje, a iako je nerijetko on sklon preglumljavanju, sjajan je kao tip koji je hodajuća kontradikcija. Kako će vrijeme prolaziti, on će i fizički postajati sve sličniji svom ujaku, baš kao što kažu da pas zna fizički biti sličan svom gazdi. Mogao bih o ovom remek-djelu očito napisati kraći roman, no tu ću se zaustaviti i pozvati sve da se ne uplaše trajanja ovog filma i svakako ne preskoče "Killers of the Flower Moon".
Primjedbe
Objavi komentar