Sve dok se nije pojavio Dennis Villeneuve, Denys Arcand je vjerojatno bio vodeći kanadski frankofoni filmaš. Čak tri njegova filma zaslužila su nominacije za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a nakon "The Decline of American Empire" te "Jesus of Montreal" u drugoj polovici osamdesetih, konačno je on Kanadi i donio Oscara "Barbarskim invazijama". Zaslužio je Arcand ovim filmom i nominaciju za najbolji originalni scenarij, a ujedno je ovaj film i svojevrsni nastavak na već kultni "The Decline of American Empire" iz 1986. godine.
Glavni lik i ovdje je sada već ostarjeli profesor povijesti Remy (Remy Gerard), neumorni ženskar koji je sada teško bolestan. Boluje on od raka i očito je da mu nema spasa, a njegova djeca već su odrasla. Odavno ga je već napustila i žena zbog stalnih avantura i veza s bezbrojnim ženama koje mu uglavnom i jedine dolaze u posjetu. Njegov sin Sebastien sada je uspješni investicijski bankar u Londonu, a kada on dobije poziv majke da je njegov otac teško bolestan, on baš i nije presretan zbog povratka pošto ga je krivio za raspad obitelji.
Ipak, Sebastien će se, za razliku od svoje sestre, nevoljko vratiti u Montreal i kad shvati da Remy stvarno umire, odlučit će mu pomoći koliko god može. Okupit će on ponovno njegovu staru ekipu i vratit će se svi oni u istu onu vikendicu koja je poslužila kao kulisa za sve te intelektualističke razgovore i razgovore o seksualnim avanturama 17 godina ranije. A generacija je to koja i dalje kao da je ostala u svom vremenu i jednostavno ne može prihvatiti i shvatiti da se vrijeme promijenilo i da nove generacije razmišljaju i ponašaju se posve drukčije. I dalje Remy i ekipa razglabaju o studentskim prosvjedima '68. godine, o socijalizmu i marksizmu, književnosti i folozifiji.
Pa iako je Sebastien itekako uspješan i sjajno zarađuje svojim poslom, Remy kao da mu zamjera što je socijalno neosjetljiv, što ga ne zanima književnost i filozofija, što se gotovo pa pretvorio u osobu kakvu su on i njegovi prijatelji prezirali nekoć. Premda je Remyeva pozicija pomalo snobovska, kad čovjek shvati da mu je vrijeme odbrojano, tada, bit će, počne i drukčije rezonirati i razmišljati. Tako će se se i Remy i Sebastien početi ponovno zbližavati, sin će za oca čak pronaći dilericu koja će mu nabavljati heroin kako bi si olakšao bolove. Baš kao i film iz osamdesetih, "Barbarske invazije" su zrela, pametna, razgovorna humorna drama iako dosta mračnija od prethodnika što i ne čudi s obzirom na sadržaj.
Primjedbe
Objavi komentar