Postoje neki filmovi koje je jednostavno nemoguće ne voljeti. Pitki i ugodni, zabavni i nevjerojatno dinamični, po mogućnosti i duhoviti crowdpleaseri, a upravo takva je humorna sudska drama Maggie Betts (Novitiate). Klasična je to priča o borbi davida protiv golijata kakvih smo se također nagledali u američkoj kinematografiji, a lijepo je vidjeti već gotovo zaboravljenog Tommya Leea Jonesa nakon dugo godina u dobroj ulozi i u dobrom filmu. Inspiraciju za "The Burial" Betts je pronašla u stvarnom događaju iz sredine devedesetih i u stvarnom slučaju koji se odigrao na sudu u Mississippiju.
Veliku i moćnu korporaciju na sud će odvesti Jeremiah O'Keefe (Jones), vlasnik nekoliko pogrebnih kompanija u Mississipiju i malog osiguravajućeg društva koji se našao u financijskim problemima. Prijeti mu oduzimanje licence, a kako bi ponovno postao solventan, ovaj heroj II svjetskog rata i otac čak 13 djece, u pratnji svog odvjetnika (Alan Ruck) obratit će se za pomoć vlasniku moćne pogrebničke korporacije Rayu Loewenu (Bill Camp). Na njegovoj jahti u Vancouveru će postići dogovor o prodaji nekoliko poduzeća, no prošlo je već nekoliko mjeseci, a Loewen mu se ne javlja. O'Keefeovi dugovi se gomilaju, bankrot mu je sve bliži i iz očaja će on podnijeti tužbu protiv moćne korporacije.
I tu na scenu stupa drugi najvažniji lik ove priče, uspješni crnački odvjetnik Willie Gary (Jamie Foxx) koji se specijalizirao za tužbe za ozljede i tu ima briljantan niz. No, iako su mu korporativne tužbe prilično nepoznat teren, ovaj ekscentrični, razmetljivi, glasni i teatralni odvjetnik prihvatit će ovaj zadatak i show može početi. I uloga tog flambojantnog crnog odvjetnika koji obično priređuje pravi cirkus za porotu kao stvorena je za Foxxa. Premda i u "The Burial" opet imamo priču o bijelcu i crnci koji moraju surađivati ako žele uspjeti, nije to jedan od mnogih takvih pretencioznih filmova koji pokušavaju u dva sata prikazati sve probleme rasizma i kako ih riješiti.
Jeremiah i Willie naizgled ne mogu biti različitiji. Prvi je 75-godišnji bijeli tihi i mirni skromni tipični obiteljski mali poduzetnik s juga koji je cijelog života marljivo radio kako bi nešto ostavio u nasljeđe djeci, a drugi je glasni tip koji ima privatni avion i vojsku odvjetničkih sidekicka. No, shvatit ćemo do kraja da su Jerry i Willie zapravo dosta slični u dubini duše, a "The Burial" zapravo i nije film o rasnoj problematici iako je nešto takvo nemoguće zaobići čim se tu radnja zbiva na američkom jugu.
Prvenstveno je to priča o korporativnoj Americi i načinu na koji funkcionira tamošnji mindset u kojem veliki poput Loewena proždiru ne samo male poput O'Keefea, već i kako gaze sve pred sobom kako bi si osigurali što veći profit. I misle da im nitko ne može ništa. Sve dok ih netko ne tuži pa završe na sudu u Mississippiju i to u gotovo isključivo crnačkom okrugu gdje Willieve vještine itekako mogu doći do izražaja, no naravno da će to malo značiti ako ne uspiju iskopati nešto zbilja vrijedno i pogubno za korporaciju. Prvenstveno zahvaljujući Foxxu koji se nakon također dobre uloge u SF satiri "They Cloned Tyrone" izgleda vraća u formu i konačno bira dobre uloge, "The Burial" se izdiže iznad prosjeka i jedan je od onih zabavnih, a ujedno emotivnih i ugodnih filmova koji se gledaju s lakoćom.
Primjedbe
Objavi komentar