Posljednjih smo se godina imali prilike nagledati filmova čija se radnja odvija u nekom siromašnom predgrađu gdje obično žive ljudi sa samog dna društva. Ljudi su to u ozbiljnim egzistencijalnim problemima, narkomani, pijanci, propaliteti bez perspektive iz disfunkcionalnih obitelji koji često ogreznu u kriminal. Kako bi takvi filmovi bili što uvjerljiviji i što autentičniji, redatelji se često znaju odlučiti za angažiranje stvarnih stanovnika takvih mjesta umjesto profesionalnih glumaca, a na zanimljiv eksperiment odlučili su se francuski debitanti Lise Akoka i Romane Gueret.
Snimili su oni film o snimanju jednog takvog filma u predgrađu zvanom Picasso city u gradu na sjeveru Francuske Boulogne-sur-Meru. U samom uvodu vidimo tako casting za film na kojem se izmijenjuje nekoliko mladih stanovnika mjesta i kao da filmska ekipa traži ondje najgore od najgorih - mlade delikvente, klince s poremećajem u ponašanju, djecu iz popravnih domova, mlade koji su pobjegli od kuće. Odlučit će se oni tako za dvije djevojke i dva dječaka / mladića - Lily, Maylis, Jessy i Ryana, a njihov izbor začudit će sve mještane koji su ogorčeni jer su odabrali "najgore od najgorih". Sigurni su oni da će film njihovo mjesto prikazati još gorim nego što u stvarnosti jest, a zanimljiva je to i sjajno promišljena drama koja kao da postavlja pitanje jesu li takvi filmovi zapravo neka vrsta eksploatacije?
Tim više jer ćemo vidjeti da je režiser iz Belgije (Johan Heldenbergh) osmislio prilično stereotipnu priču na ovu temu, a to novo iskustvo bitno će utjecati na živote mladih protagonista. Nastupanje u filmu za njih će biti i neka vrsta eskapizma od stvarnih problema i poteškoća koje su u stvarnosti i bitno veće i ozbiljnije od onih koje nudi zaplet filma. Premijeru je "Les pires" imao u sekciji Un certain regard festivala u Cannesu, a kompleksna je to i provokativna drama koju sjajnim i uvjerljivim izvedbama nose baš ti naturščici.
Posebno najmlađi od njih, plavokosi dječak Ryan koji očigledno pršti od bijesa, djeluje on gotovo neukrotivo, a ubrzo shvaćamo i zašto. Posljednjih šest mjeseci živi on sa starijom sestrom nakon što ga je majka ostavila kad se odlučila posvetiti ubijanju u alkoholu, a sada kada se malo primirila, htjela bi ga nazad. Tinejdžericu Lily pak cijelo susjedstvo smatra droljicom, a nitko ne pita kako se ona osjeća nakon što joj je nedavno od raka umro mlađi brat. Jessy je upravo izašao iz zatvora i 17-godišnjak je to koji voli glumatati veliku facu, a zapravo je nesiguran.
Za sve njih će snimanje filma u kojem su glavne zvijezde pokrenuti neke snove, nagnat će ih na razmišljanje o vlastitim životima, a sjajno je prikazano koliko su zapravo takvi filmovi u pravilu manipulacija. Koliko oni ne prikazuju pravu sliku o mjestu i ljudima kojima se bave, već su obično plod autorove mašte i želje da bude što originalniji i autentičniji pa ponekad u tome pretjera i sve to djeluje preglumljeno i pretjerano. Emotivna je to i kompleksna drama o sudaru dva svijeta koji se jednostavno ne razumiju i ne shvaćaju i koji svaki na svoj način pokušavaju profitirati od onog drugoga.
Primjedbe
Objavi komentar