Treći film u kojem je Kenneth Branagh sam sebe režirao kao čuvenog detektiva Herculea Poirota pokazao se i kao najbolji do sada. Prethodna dva filma, "Ubojstvo u Orient Expressu" i "Smrt na Nilu" spadaju u krug najpoznatijih djela slavne britanske književnice Agathe Christie, dok je "Ubojstvo u Veneciji" Branagh snimio prema manje poznatom i manje eksploatiranom romanu "Hallowe'en Party". Radnja se tu odvija u Veneciji 1947. godine i Poirot se odlučio umiroviti, a odlučio se Branagh i za posve drukčiji pristup u odnosu na prethodna dva filma iz ovog serijala.
I dok su prethodnici bili tipični holivudski izdanak, ekstravagantni akcijsko - pustolovni spektakli u kojima nismo dobili apsolutno ništa novo u odnosu na prethodne ekranizacije, ovdje je priča gotovo na rubu horora. Ne događa se slučajno radnja tu u Noći vještica, a i stilski je i vizualno to bitno drukčije. Radnja se uglavnom tu odvija na jednoj lokaciji odnosno u jednoj venecijanskoj palači gdje će se naći umirovljeni detektiv i silom prilika baciti se u još jednu istragu. Prije toga vidimo da istrage Poirota uopće više ne zanimaju i dok ga ljudi opsjedaju i mole za pomoć, njegov tjelohranitelj i nekadašnji policajac Vitale (Riccardo Scamarcio) doslovno ih mora tjerati dok detektiv uživa u svojoj rutini.
No, iznenada će se u Veneciji pojaviti njegova prijateljica i autorica krimi romana Ariadne Oliver (Tina Fey) koja će ga nagovoriti da joj se pridruži na halloweenskoj seansi u obližnjoj palači koju će izvesti vidjelica gđa Reynolds (Michelle Yeoh). Njen je zadatak dozivanje duha kćeri vlasnice palače, umirovljene operne pjevačice Rowene Drake (Kelly Reilly), a naći će se ondje i brojni drugi likovi. Rowenina kćer Alicia stradala je nedavno pod misterioznim okolnostima u palači, a glavna Poirotova intencija je raskrinkati tu ženu koja se predstavlja kao medij kao prevaranticu. Jer stari detektiv je realan tip koji ne vjeruje u slične nadnaravne sile i pokušava sve racionalizirati, a situacija će se dodatno zakomplicirati kada netko ubije gđu Reynolds.
Tek tu će se Poirot (kojeg će također netko pokušati ubiti) naći na svom terenu i svojim čuvenim dedukcijskim metodama pokušat će on doći do zaključka ne samo tko je ubio gđu Reynolds, već i što se dogodilo s Aliciom. I bio je "A Haunting in Venice" iznenađujuće zanimljiv i dinamičan film koji mi je puno bolje sjeo od neinventivnih i napornih prethodnika. Možda zato što "A Haunting in Venice" i nije posve tipični film iz serijala o Poirotu, a možda zato što mi priča ovog djela za razliku od prethodnika, nije bila unaprijed dobro poznata. Možda zato što to nije bio baš klasični whodunit, već je sve začinjeno minimalnim daškom horora, a zasigurno i zato što je fotografija iznimna i posve netipična i vizualno to djeluje kao da je na tragu starog Hollywooda.
Primjedbe
Objavi komentar