Drugi svjetski rat tek je završio, a dojučerašnji partizani preuzimaju vlast na području cijele Jugoslavije i kreću s preustrojem države uništene ratom. Mladi partizan Tomislav (Miki Manojlović) i njegovi najbolji prijatelji i suborci Vule (Mladen Budiščak) i Mirko (Zijah Sokolovića) postali su tako glavni u gradiću nedaleko od Zagreba. I kako je to poratno vrijeme, gotovo pa su oni gospodari života i smrti, odlučuju oni tko će dobiti koji stan i kakvu hranu, a oni koji su tijekom rata uživali građanska prava u NDH, baš se i ne provode najbolje.
Kako je rat završio, tako slijedi i kulturna obnova iako Tomislavova ekipa nema veze s kulturom, kazalištem i svim ostalim, no svejedno će Tomislavu za oko zapeti mlada balerina Beba (Vladica Milosavljević), djevojka iz zagrebačke građanske obitelji. Iako on djeluje kao pravi primitivac, a ona razmažena buružujka, na iznenađenje svih njih će se dvoje vrlo brzo vjenčati. Iako u početku djeluje kao da je Tomislav Bebu prisilio na vezu, potom i brak, ona će mu uzvratiti ljubav, a situacija će se posve zakomplicirati kada k njima dosele i njeni roditelji (Bebinog oca odglumio je legendarni švedski glumac Erland Josephson koji je imao povremenih izleta u jugoslavensku kinematografiju).
Zbog braka s djevojkom koju njegovi drugovi smatraju pripadnicom nenarodnog režima, vrlo brzo Tomislav će se naći na udaru svojih dojučerašnjih prijatelja, a od početka je jasno da je to jedna od onih veza koja ne mogu imati dugu budućnost. Iako "Samo jednom se ljubi" nije bio prvi dugometražni film Rajka Grlić, s ovom romantičnom dramom probio se on među najvažnije hrvatske i jugoslavenske autore osamdesetih, a i danas uživa taj status. Snimljen je ovaj film neposredno nakon Titove smrti kada je donekle popustila stega i pažnja cenzora pa tu ekipu koja je poslije rata preuzela vlast Grlić prikazuje kao primitivne pijance koji praktički i ne znaju što im je raditi sada kad je rat završio.
Problematizira se tu i tema šikaniranja i maltretiranja onih koji su za vrijeme rata poput Bebinih roditelja ostali na prostoru NDH i nisu se pridružili narodnooslobodilačkoj borbi. Odmah nakon rata takvima su ukinuta građanska prava i to bez obzira jesu li podržavali nacistički režim ili su samo pokušavali preživjeti u tim čupavim vremenima. Premijeru je "Samo jednom se ljubi" imao u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu, a nekako s ovim filmom u prvu ligu tadašnjeg jugoslavenskog filma probila se tzv. praška generacija kojoj je pripadao i Grlić. Među te studente filma na akademiji u Pragu spadaju i Goran Paskaljević, Lordan Zafranović, Goran Marković, Srđan Karanović te Emir Kusturica, a iako nisu oni nastupali kao jedinstvena grupa i razlikovali su se stilom i poetikom.
Donijeli su neku novu kreativnu energiju, a u središtu pažnje bili su im tzv. obični ljudi, likovi koji obično nisu crno - bijeli, već ljudi s vrlinama i manama. I u kasnijoj fazi Grlić je snimao filmove nabijene eroticizmom pa tako i u "Samo jednom se ljubi" ima dosta vatrenih scena između Tomislava i Bebe. Iako se ovom filmu prigovaralo da je ostala dosta nejasna psihološka motivacija likova te romansa između Tomislava i Bebe baš i ne djeluje pretjerano uvjerljivo, kvalitetne glumačke izvedbe Manojlovića, Mirosavljević pa i tada vrlo mladog Sokolovića nose film. Danas se "Samo jednom se ljubi" smatra jednim od najboljih i najpopularnijih hrvatskih filmova svih vremena te je to svakako film koji i više od 40 godina nakon snimanja prolazi test godina i ne djeluje arhaično i zastarjelo kao mnogi filmovi snimljeni tada.
Primjedbe
Objavi komentar