Portugalska kolonijalna povijest u Africi kao da nastavlja proganjati tamošnje filmaše, a iznimka nije ni portugalski filmaš rodom iz Angole Carlos Conceicao koji je u svoju rodnu zemlju i smjestio radnju ove ratne drame. I to u 1974. godinu, ni 12 mjeseci nakon što se Angola izborila za samostalnost, no nije to bila klasična ratna drama. Conceicao se odlučio snimiti film na tragu svojih starijih sunarodnjaka Pedra Coste i Miguela Gomesa, avangardnu, nadrealnu i subverzivnu dramu koja je vizualno raskošna i upečatljiva, a stil je tu iznad sadržaja.
Mračna je to kombinacija drame i fantazije, gotovo pa magično realistična subverzija u kojoj nakon uvoda pratimo sudbinu odreda portugalskog vojnika u garnizonu negdje u Angoli. Barem se tako čini, a šest ili sedam mladih vojnika ondje živi pod čvrstom stegom časnika kojem kao da je uzor onaj narednik iz "Full Metall Jacket". Film je to bez klasične narativne linije, misteriozna i enigmatična antiratna drama koja djeluje kao nekakav užasan san, kao noćna mora koja nikako da završi. Tempo je tu dosta spor, ugođaj nekako atmosferičan, nelagodan jer potpuno nam je nejasno kojeg vraga ti vojnici ondje rade.
Potpuno je nejasno koja je njihova misija ondje, a do kraja će nam se činiti da je to nekakvo mjesto iz kojeg nema izlaza i u kojem kao da se miješaju prošlost i sadašnjost. Do kraja ćemo shvatiti da je "Nacao Valente" ili "Tommy Guns" film prepun simbolizma, alegorija u kojoj će se duhovi prošlosti probuditi kako bi proganjali one koji su im činili zlo, a prošlost i sadašnjost tu će se gotovo početi miješati. Bio je to jako, jako čudan film za koji sam se na početku poveselio da bi mogao biti klasična ratna drama čija se radnja odvija u jednom zanimljivom razdoblju, no do kraja je to Conceicao odveo u potpuno avagardne, nadrealističke vode. Iako mi se takve stilizacije i subverzije obično sviđaju, ovaj puta to baš i nije profunkcioniralo po mom ukusu.
Primjedbe
Objavi komentar