U zadnje vrijeme pažnju s rata u Ukrajini pomalo je preuzeo novi obračun Izraela i Palestine, a vodi nas "20 dana u Mariupolju" na sam početak ruske invazije na svog zapadnog susjeda. I film je to koji je Ukrajina ne samo istaknula kao svog kandidata za nagradu Oscar, već je ovaj potresni dokumentarac osvojio brojne nagrade na festivalima pa tako i u Sundanceu. I moglo bi se ovaj film najjednostavnije opisati kao dnevnik ruskog osvajanja Mariupolja, lučkog grada na Azovskom moru u kojem je prije rata živjelo više od 400 tisuća ljudi. Točno 20 dana invazije u Mariupolju preživio je autor filma, Mistislav Černov sa svojom ekipom, a njegove snimke užasa obišle su svijet i prije nego što je snimio film.
Černov je dobio već Pullitzera i brojne druge nagrade, a ovaj dopisnik Associated Pressa zaputio se u Mariupolj čim su počele ratne aktivnosti u veljači 2022. godine. I zaista je to film koji je jako teško gledati jer ovo je pravo dokumentiranje užasa i katastrofe. Divljačkog uništavanja grada i ljudi, bombardiranja bolnica i rodilišta, nasumičnog ubijanja civila, žena, djece i staraca. Ratovi ne počinju eksplozijama, nego tišinom, kaže na početku Černov koji je ujedno i narator filma. Ljudi su svjesni da se sprema nešto jako loše, Rusi stežu obruč oko Mariupolja, a vrlo brzo krenut će i napad na grad. Počet će bombardiranjima, a iz dana u dan prva linija fronte će se približavati, sve dok ne dođe do uličnih obračuna i ne pojave se ruski tenkovi.
Rat je kao rentgensko snimanje i sve iznutra postane vidljivo jer dobri ljudi postanu još bolji, a loši još gori. Još jedna je to sjajna rečenica iz ovog potresnog, ma stravičnog dokumentarnog filma u kojoj Černov ništa ne cenzurira i gledatelju ostavlja da vidi baš sve pa i one najgore strahote koje je zabilježio. Djecu koju je pogodila granata dok su igrali nogomet, trudnicu kojoj nema spasa, ali liječnici pokušavaju spasiti dijete u njenoj utrobi. Dok se to događa, cijeli grad je bez struje, vode, plina, interneta, a vani je još uvijek zima i snijeg. Kad krenu bombardiranja, dio ljudi počinje provaljivati u lokalne dućane i krasti, sve ono što vidimo potpuni je kaos i teško za opisati.
"20 Days in Mariupol" donosi nefiltriran prikaz užasa i katastrofe, tragedija nakon koje čovjek mora biti bijesan i zapitati se kako je nešto takvo moguće i zašto se nešto takvo danas i dalje događa. Černovu i njegovoj ekipi treba i odati priznanje za hrabrost jer trebalo je imati muda ostati u toj klaonici 20 dana. Trebalo je moći ne sve to samo snimiti, već i vidjeti i svjedočiti tim neopisivim užasima te ostati hladne glave. Jedan je to od onih impresivnih dokumentaraca koje više nikad ne želimo pogledati poslije prvog gledanja, no kako je krenulo, nešto slično ćemo ubrzo gledati i na nekim drugim stranama svijeta.
Primjedbe
Objavi komentar