Grčka je zemlja poznata po svom birokratskom aparatu, nedjelotvornom sustavu na kojem joj valjda može pozavidjeti i Hrvatska, a mladi filmaš rođen u Londonu koji se u domovinu svojih roditelja vratio nakon studija Spiros Jacovides je snimio kvalitetnu crnu komediju u kojoj se dijelom zafrkava na račun toga. Drugim dijelom Jacovides se zafrkava na račun drugih fenomena koji, doduše, i nisu eksluzivno grči poput ksenofobije i straha od stranaca i drukčijih, ali i činjenice da djeca ondje žive s roditeljima sve dok oni ne umru pa se na kraju silom prilika osamostale. I prava je šteta što je u završnici filma "Black Stone" ipak izgubio na britkosti, duhu, svježini ideja i humoru jer bih ga tada opisao briljantnom crnom komedijom, satire koja fenomenalno pogađa duh društva, a usput je tako nevjerojatno duhovita.
Nažalost, do kraja se to pomalo razvodnilo i priča se ispuhala i prava je to šteta, no svejedno je dugometražni debitant Jacovides snimio film koji koje bio iznimno uspješan na brojnim festivalima. Uspije li neki film ili ne, možda najbolje pokazuju nagrade publike na festivalima, a "Black Stone" ih se naosvajao, a snimljen je ovaj film u stilu lažnog dokumentarca. Priča tu kreće kada jednog dana samo nestane 45-godišnji Panos, tip zaposlen u nekom od bezbrojnih ureda u Grčkoj i kvazidokumentarna ekipa koja je došla snimiti dokumentarac o tome kako nitko ništa ne radi u tim uredima, fokus priče prebacit će na Panosa.
Pogotovo kada shvati da on i dalje živi sa starom majkom Haroula (izvanredna Eleni Kokkidou) i mlađim bratom koji je nepokretan. Kad shvati da je Panos nestao, Haorula će se zabrinuti i iz razloga jer je Panos bio jedini koji je zarađivao i skrbio za ovu obitelj, a situacija će se dodatno zakomplicirati kada se počne činiti da je on maznuo neki novac i da ima paralelnu, drugu obitelj. Činjenica da postoji i najmanja mogućnost da se njen sin osamostalio i da skriva svoju obitelj, potpuno će izbezumiti Haroulu, koja će možda i najpreciznije opisati životni moto njene generacije kad kaže da je san svakog roditelja u Grčkoj da mu dijete postane državni službenik.
Taj san će se za Haroulu pretvoriti u noćnu moru kada se tog kobnog dana umjesto Panosa na njegovom uredskom stolu pojavi misteriozni crni kamen. No, nakon nekog vremena Haroula će umjesto Panosa gotovo pa dobiti zamjenskog sina jer će se osim filmske ekipe, u njen stan gotovo pa naseliti mladi taksist porijeklom iz Gane koji će im pomoći u rješavanju ove misterije. Bio je "Black Stone" i više nego uspješna zafrkancija na račun stereotipa o prosječnim Grcima koji su lijeni, ne vole strance i žive do pedesete s roditeljima. Stil pseudodokumentarca koji je Jacovides izabrao pokazao se kao pun pogodak i simpatična je to i duhovita crnohumorna drama / satira.
Primjedbe
Objavi komentar