Uschi Obermaier bila je njemački supermodel, seks simbol šezdesetosmaškog pokreta u Njemačkoj, ogromna zvijezda koja je neko vrijeme bila i članica čuvene berlinske anarhističke radikalne komune. Bila je ona nešto što bismo mogli nazvati i uber-groupie, djevojka iz bavarske provincije koja je dogurala do naslovnica svih modnih pa i drukčijih magazina poput Playboya, istovremeno je bila u vezi s Keithom Richardsom i Mickom Jaggerom, no ako je vjerovati ovoj ipak dosta površnoj biografiji Achima Bornhaka snimljenoj prema memoarima same Uschi, ono za čime je najviše čeznula bila je sloboda.
I mora se priznati da je "Das wilde leben" u originalu ili "Eight Miles High" prilično slobodan film, baš nekako u duhu tih divljih i ludih šezdesetih i sedamdesetih, a pri izboru za ulogu Uschi očito je važniji bio fizički izgled, nego glumačka sposobnost. Uschi Obermaier bila je nevjerojatno privlačna, gotovo neodoljiva djevojka koja je očito bila itekako svjesna kako dobro izgleda i to je jako dobro iskorištavala. I stoga je izbor ne pretjerano poznate njemačke pjevačice Natalie Avelon bio donekle logičan izbor jer se također radilo o djevojci fantastičnog fizičkog izgleda. A kako je Uschi živjela slobodno, tako je i prilično slobodna interpretacija njenog života i skoro pa više vremena ona ovdje provodi gola ili polugola, nego odjevena.
Bila je Uschi očito prava divlja žena nemirnog duha koja je odbijala bezbrojne ponude za brak od bogatih i slavnih sa svih strana svijeta da bi se na kraju donekle skrasila s playboyem iz Hamburga Dieterom Bockhornom. No, nažalost u ovoj erotskoj biografiji koja je očito punu pažnju posvetila fizičkom aspektu njenog života, mi uopće ne saznajemo tko je zapravo ona bila. I dok je duh vremena i tog gotovo pa hipi razmišljanja čak i solidno uhvaćen te uz Uschine seksi pustolovine pratimo i neke stvarne povijesne događaje, čini se kao da se Bornhak koji se odaziva na umjetničko ime AKIZ uopće nije zanimao za ono što je pogonilo ovu ženu.
Činjenica da je više od polovice filma Avelon obnažena možda je intencijska distrakcija (barem za muški dio publike) da ne bismo primijetili da žena dosta slabo glumi. Možda ju je režiser namjerno instruirao da bude baš takva, prava stereotipna naizgled šupljoglava femme fatale kojoj je jedina intencija biti lijepa. I to od trenutaka kada kao tinejdžerica bježi od kuće, preko anarhističke komune kada je bila u vezi s čuvenim njemačkim ljevičarskim radikalom iz tog doba Rainerom Langhansom pa preko veza sa slavnim glazbenicima i na kraju puta oko svijeta u hipi-busu s podjednako divljim i neobuzdanim Bockhornom.
Primjedbe
Objavi komentar