Poznatog francuskog filmaša Francoisa Ozona uglavnom pamtimo po umjetničkim filmovima ozbiljne, nerijetko teške pa i kontroverzne, provokativne tematike i stila. No, i on kao da je odlučio malo uzeti odmor od svih tih teških tema i snimiti lepršavu krimi komediju čija se radnja odvija sredinom tridesetih u Parizu i koja se duhovno nastavlja na njegove ranije filmove kao što su "8 Women" i "Potiche". Ujedno je "Mon crime" ili "The Crime is Mine" podjednako hommage i parodija starih filmova, i to posebno američkih tzv. Screwball komedija koje su bile posebno popularne tridesetih, a najviše su ih snimali Frank Capra i Ernst Lubitsch.
Tako i Pariz tridesetih djeluje onako kako su ga obično vidjeli Amerikanci u svojim filmovima (na pamet mi recimo padaju "Ninotchka" ili Edwardsova romantična komedija "Victor / Victoria"), no zapravo je to slobodna adaptacija drame "Mon crime" iz 1934. godine koja je još tridesetih i četrdesetih adaptirana u dva američka filma, "True Confession" iz 1937. i "Cross My Heart" iz 1946. godine. Tako i gluma i stil Ozonovog filma doista i podsjećaju stilski, produkcijski i vizualno na filmove koji su se snimali u to vrijeme pa ne treba čuditi teatralna, očigledno intencijski naglašena gluma.
No, Ozon je mudro film sa starinskim štihom i duhom zaogrnuo velom modernosti jer su u prvom planu dvije mlade žene, najbolje prijateljice i siromašne cimerice koje će se na neobilan način pobuniti protiv patrijarhata i pokušati izboriti za svoja prava. Madeleine (Nadia Tereszkiewicz) je mlada i ambiciozna glumica koja nikako ne može dobiti angažman pošto se podrazumijeva da to mora ići preko kreveta nekog starog producenta ili šefa studija. Nakon što Madeleine optuže da je ubila producenta koji ju je pokušao silovati, njena cimerica i odvjetnica Pauline (Rebecca Marder) preuzet će njenu obranu pred sudom.
Vrijeme je to najpoznatije Francuskinje tog doba Violette Noziere koja je osuđena za ubojstva muškaraca, a novine i magazini vrište o novoj takvoj ženi ubojici i svi Madeleine već vide na vješalima. No, Pauline će osmisliti strategiju u kojoj će inzistirati da je dužnost njene klijentice bila da se obrani od nasilnika i perverznjaka, a ta će igra i upaliti pošto će Madeleine, koja zapravo i nije ubila producenta, biti oslobođena. Zbog toga će postati slavna, velike uloge samo će se redati, bijedu i siromaštvo njih dvije će zamijeniti luksuzom, no problemi će nastati kada se pojavi zaboravljena zvijezda nijemog filma Odette Chaumette (Isabelle Huppert) koja tvrdi da je zapravo ona ubojica. Zanimljivo je kako je Ozon nakon možda i najapstraktnijeg i najarty filma zadnjih godina odnosno promašenog "Peter van Kant" snimio i najbezbrižniji, najlepršaviji film u zadnjih 12, 13 godina.
Primjedbe
Objavi komentar