Svaka čast svim sportovima, no nogomet je ipak sport broj jedan u svijetu. Jedini je to sport koji se igra na svim kontinentima i na svim kutovima i zakucima kugle zemaljske. Ne postoji država i državica koja nije članica Fife i koja se ne natječe u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo u nogometu, a godinama je na posljednjem mjestu te ljestvice bila malena pacifička državica Američka Samoa. Preciznije rečeno, Američka Samoa i nije samostalna država, već je riječ o američkom protektoratu, a na ovom otočiću na jugoistoku Pacifika živi pedesetak tisuća ljudi. No, ljudi su to koji očigledno vole nogomet jer natječu se oni u kvalifikacijama pa film otvara i njihov poznati poraz od Australije čak 31:0 koji je valjda i dalje rekordan poraz ikada.
O najgoroj reprezentaciji u povijesti nogometa film je odlučio snimiti poznati novozelandski filmaš Taika Waititi (What We Do in The Shadows, Joj Rabbit). Zanimljivo je kako je desetak godina ranije o reprezentaciji Američke Samoe snimljen i dokumentarac koji nosi isto ime, a nakon famoznog poraza od Australije, predsjednik tamošnjeg saveza, ujedno i kamerman za jedinu televizijsku kuću, odlučio je nešto promijeniti. Odlučio je on dovesti stranog trenera koji će reprezentativce ako ne već do prve pobjede ili prvog boda, dovesti da barem zabiju jedan pogodak, no problem je što niti jedan trener nije baš zainteresiran za odlazak na ovu egzotičnu destinaciju.
Ipak, kako je Američka Samoa dio SAD-a, američki savez ondje će poslati propalog trenera Thomasa Rongena (Michael Fassbender) koji će novi angažman shvatiti kao kaznu. Kada Ronge stigne ondje, shvatit će da je situacija još gora nego što je očekivao. Igrači nisu pretjerano zainteresirani, ne trenira im se, a i ne uzbuđuju se oni previše zbog katastrofalnih rezultata zbog kojih su sprdnja među susjednim pacifičkim državicama. Nemaju oni nikakve radne navike, sve se tamo radi polako, bez živciranja, svi su nekako sretni dok je Rongen tip koji jako teško kontrolira bijes, vječno je namrgođen i negativan, shvatit ćemo do kraja i zašto.
I premda je Waikiki snimio prilično formulaičan feel-good film, bio je "Next Goal Wins" zabavan, simpatičan, na trenutke čak i duhovit film. Očekivano se tu jaše po kulturološkim razlikama između bezbrižnih otočana i vječito živčanog trenera koji po cijele dane maže po žestici zamaskiranoj u plastičnu čašu Coca-Cole. Tematski me "Next Goal Wins" podsjetio na sličnu sportsku komediju otprije tridesetak godina, mislim da se zvala "Ledena staza" o reprezentaciji Jamajke koja se odlučila okušati u bobu. I dok su se Jamajčani ipak plasirali na zimsku olimpijadu, dakako da se Samoanci nikad neće plasirati na svjetsko prvenstvo u nogometu, no toga su i sami svjesni, a vidjet ćemo hoće li do kraja uspjeti postići barem taj jedan pogodak.
Primjedbe
Objavi komentar