Thelonious "Monk" Ellison (Jeffrey Wright) je sredovječni afroamerički književnik kojeg užasno smeta što ga svi trpaju u ladicu crnačkog pisca. Već godinama on nije ništa objavio i predaje književnost američkog juga na nekom ne baš prestižnom fakultetu, a bijesan je jer ga izdavači godinama odbijaju jer ne piše priče o američkim crncima koje su danas popularne. O teškom životu u getima, o vremenu robovlasništva, zatvorima, drogi, o policijskom nasilju, o siromaštvu, no on se jednostavno užasava tog tipičnom crnačkog poverty black trauma porna koji očigledno danas jedino prolazi. Frustriran je jer misli da se književnost ne bi trebala dijeliti na crnačku i bjelačku i da je stereotipni način na koji se u svim tim knjigama i filmovima prikazuje američke crnce zapravo reduktivan i pogrešan.
I prolazi on užasnu krizu identiteta, a na sve će se to nadovezati obiteljska tragedija zbog koje će se morati vratiti u rodni Boston. I ponovno susresti s obitelji, dementnom mamom, sestrom i bratom od kojih je davno pobjegao i izgubio kontakt s njima, a u naletu očaja Monk će pod pseudonimom napisati jednu takvu stereotipnu crnačku knjigu. Kad je njegov agent pošalje izdavačima, nastat će potpuno ludilo i počet će se oni otimati za njega, i prije no što je knjiga uopće objavljena nudit će mu se milijuni za filmska prava, a Monk će shvatiti da je njegova zafrkancija otišla predaleko. I taj dio s objavljivanjem treš knjige koja će postati megahit i potvrditi da živimo u vremenu u kojem što gluplje to bolje prolazi, samo je maleni segment ove humorne drame, ma briljantne društvene satire koja je zaslužila pet nominacija za Oscara.
Scenaristu Cordu Jeffersonu "American Fiction" je bio prvi film koji je napisao i režirao, a izvanredno ova satira secira stanje duha današnjeg društva. Tema je tu itekako zanimljiva, a rijetko tko se tako pametno, dubinski, istovremeno i duhovito u zadnje vrijeme tako dobro pozabavio problematikom rasizma u današnjoj Americi. I to ne na onaj pomalo sirovi, pamfletski način u koji je zadnjih godina recimo skrenuo Spike Lee, već sjajno prikazuje ne samo situaciju na američkoj književnoj sceni i među tamošnjim lijevo - liberalnim kulturnim elitama. Tom često licemjernom društvu koje se bavi poništavanjem ljudi (ne znam kako bih preveo izraz cancel kulturu), koje je tako produhovljeno i probuđeno (woke) i koje je tako osjetljivo na probleme manjina.
A i dalje tu književnu i kulturnu elitu Amerike čine bijelci koji zaista svoje sunarodnjake drukčije boje kože i dalje često prikazuju na dosta reduciran način. Gledajući "American Fiction" zaista sam se uhvatio kako razmišljam o svim tim crnačkim filmovima (ne mogu se baš pohvaliti da čitam američku modernu literaturu) i više, manje svuda je to jako sličan prikaz. Obično imamo baš one teme kojih se Monk užasava, a što je najbolje od svega - sve te knjige obično čitaju te serije i filmove gledaju bijelci. A kada se takav sadržaj čita / gleda, tada je jasno da tržište diktira da se slične stvari i dalje štancaju i samo dolaze nove "Raw and Real" priče o američkim crncima za koje se vjerojatno jako rijetko pitamo koliko su te priče zapravo sirove i realistične i jesu li ti ljudi koji stvaraju takve sadržaje proživjeli sve to što se reklamira.
Jeffrey Wright je sjajan kao Monk, taj bijesni, neshvaćeni tip koji kipi zbog situacije u koju se dovela američka književna scena, no kipi on na nekako akademski, nenasilni način. Njegova želja da dokaže da su gotovo svi ti sadržaji kojima je tržište zasuto najobičniji šund otići će predaleko, no do kraja će i on donekle početi razmišljati o svojim čvrstim stavovima. Najjači adut ovog filma je što je uz tu satiričnu oštricu od početka do kraja nevjerojatno zabavan, duhovit, s tako sjajnim likovima koje predvodi Monk čiju ogorčenost potpuno možemo razumijeti. Osim Wrighta koji je nominiran za glavnu ulogu, podjednako sjajan je i Sterling K. Brown kao njegov kaotični mlađi brat Clifford. A tu je i vrhunski i posve neočekivani gotovo pa metafilmski završetak koji dodatno zaokružuje cijelu priču.
Primjedbe
Objavi komentar