George C. Scott i Julie Christie netipični su ljubavni par u modernističkoj, avangardnoj romantičnoj drami Richarda Lestera, ujedno i posljednjem filmu u kojem je Nicholas Roeg bio direktor fotografije prije nego što se sam odlučio na režiju. "Petulia" je zbilja neobičan film, čak i dosta netipičan za razdoblje u kojem je nastao, a osim prilično bizarnom pričom, ističe se ne samo prepoznatljivom Roegovom fotografijom i brojnim close-upovima i zoomovima, već i brzom, oštrom montažom Antonya Gibbsa. Povremeno su tu u glavnu radnju ubačene i sekvence nastupa tada popularnih rock glazbenika poput Janis Joplin i Grateful Dead i film je to koji možda i zbog toga djeluje nekako hladno, čudno, lišeno emocija.
Potpuno lišen emocija čini se i liječnik Archie Bollen (Scott) kojeg će ničim izazvana odjednom početi proganjati mlada i lijepa posvuduša Petulia Danner (Christie). Ona je udana za uspješnog i bogatog, ali i nasilnog arhitekta Davida (Richard Chamberlain), a posve otvoreno ona se nabacuje liječniku koji je u procesu razvoda od supruge. Radnja je tu nelinearna pa nakon nekog vremena shvaćamo da su se njih dvoje upoznali dok je on liječio ozlijeđenog mladog Meksikanca kojem je ona prethodno pomogla.
No, sve tu djeluje nekako dehumanizirano, kao da nije s ovog svijeta, bizarno, a na sve to dodatno utječe stil Richarda Lestera koji se prethodno proslavio snimajući filmove o Beatlesima "Hard Day's Night" i "Help!". U početku je sve tu nejasno jer nije nam jasan razlog zbog kojeg ta naizgled psihički nestabilna mlada žena doslovno proganja doktora i zašto se tako opsesivno fiksirala na njega. U međuvremenu je "Petulia" razvila i kultni status i mnogi kritičari su ovu romantičnu dramu opisali kao film koji savršeno opisuje to shizofreno, transformativno vrijeme kasnih šezdesetih kada je modernost počela preuzimati zapadnu kulturu.
Primjedbe
Objavi komentar