Branko Bauer bio je jedan od najpopularnijih filmaša u bivšoj Jugoslaviji, a imao je on posebnu empatiju prema djeci i mladima. Prvi filmovi koje je snimio bili su dječji kao "Sinji galeb" prema romanu Tone Seliškara, a "Ne okreći se, sine" smatra se danas jednim od najznačajnijih filmova koji tematizira Drugi svjetski rat. I ova ratna melodrama bila je adaptacija jednog književnog djela i to romana za djecu Arsena Diklića, a osvojio je ovaj film tri Zlatne arene na festivalu u Puli. Snimljeno je to pod utjecajem talijanskog realizma, ali s onim tipično socijalističkim agit-propovskim štihom.
Potresna je to drama o ocu koji za vrijeme II svjetskog rata u Zagrebu pokušava izvući sina iz nacističko - ustaške ideologije kojom mu je ispran mozak. Neven Novak (Bert Sotlar) je zagrebački inženjer koji se na početku rata pridružio partizanskom pokretu. Zarobljen je i u vlaku je za Jasenovac, no s nekolicinom drugih zarobljenika on uspijeva pobjeći. Dolazi do Zagreba koji je okupiran i drže ga ustaše i nacisti, a skriva se on po gradu i pokušava otkriti kakva je sudbina njegovog sina Zorana. Od ljubavnice Vere (Lila Andres) doznaje da je Zoran živ i da je smješten u poglavnikov internat gdje se dječake njegovih godina po uzoru na Hitlerjugend odgaja da budu pravovjerni mladi ustaše.
Kako je uoči rata Novak bio uspješan i poznat, tako je u strahu da ga netko od ranijih prijatelja ili poznanika ne prepozna i prijavi, a na tragu će mu biti nekadašnji najbolji prijatelj Ivica, sada član ustaškog pokreta. Iako su nekoć bili bliski, Ivica će krenuti u lov na Novaka, a za to vrijeme on će pokušati sina izvući iz dječjeg doma gdje djecu uče ubijati i glavu im pune nacističkom ideologijom. Nekako će se uspjeti Novak ušuljati u internat, no sin ga jedva prepoznaje nakon godina u kojima ga nije vidio. Dječak i ne pomišlja da mu je otac partizan jer mu je glava potpuno isprana ideologijom kojom ih uče, a Novak ima plan sa sinom pobjeći na oslobođeni teritorij, no jasno da neće to biti nimalo lagan zadatak.
Iako iz današnje perspektive "Ne okreći se, sine" djeluje arhaično i staromodno, kao i prilično pamfletski i ideološki nastrojen, ova ratna melodrama zapravo sasvim korektno prikazuje situaciju u Zagrebu za vrijeme II svjetskog rata. Vidimo kako se tek rijetki odlučuju pomoći Novaku u njegovoj potrazi za sinom i kasnijoj akciji izvlačenja iz grada, a osjeti se kako vladaju ondje strah zbog ustaškog režima. Ljudi se skrivaju, rade što god je potrebno kako bi preživjeli u tim surovim i opasnim vremenima, a u prvi plan Bauer stavlja odnos oca i sina. Oca koji će riskirati sve kako bi sina izvukao iz okupiranog Zagreba i kojem se srce slama kad shvati da je njegovom Zoranu potpuno ispran mozak i da je pretvoren u malenog fanatika. Kao u dobrom dijelu tih starih filmova, neizbježan je tu fatalizam i patos osobne žrtve i davanja svog života za tuđi jer od početka je jasno kako će to završiti.
Primjedbe
Objavi komentar