Iako inače iznimno preferiram novinarske filmove tipa "Svi predsjednikovi ljudi" ili "Spotlight", biografska drama o prilično recentnom događaju djelovala mi je potpuno nepotrebno. Možda Britanci imaju drukčije mišljenje, ali "Scoop" je film o zapravo potpuno nebitnom događaju, a pratimo tu priču oko intervjua princa Andrewa na BBC-ju nakon što se zakuhao pedofilski skandal s američkim milijarderom Jeffreyem Epsteinom. Ispostavilo se da je najmlađi sin pokojne kraljice Elizabete i njen mezimac princ Andrew bio vrlo blizak s odurnim bogatim pedofilom te postoje indicije da je i sam uživao u uslugama maloljetnica koje su mu bile ponuđene.
Vrijeme radnje je kraj 2019. godine kada se notorni Epstein već ubio u zatvoru, a u uvodnim scenama shvaćamo da je britanska javna medijska kućama u problemima. Direktorica BBC-ja najavljuje otpuštanja i transformacije, a ekipa emisije Newsnight je u potrazi za novom temom. Billie Piper je Sam McAllister (po čijoj je knjizi i snimljen film), producentica emisije koja će prva doći na ideju da bi trebali pokušati organizirati intervju s princom (Rufus Sewell je teško prepoznatljiv pod maskom). Kruže svakave glasine o princu, društvene mreže se sprdaju iz njega ili su ljudi šokirani, a kraljevska obitelj šuti.
Tako će Sam preko princove PR-ovke Amande Thirsk (Keeley Hawes) doći u kontakt s princom i krenuti u dogovaranje intervjua. Naravno da to neće ići tako lako, a intervju bi trebala voditi legendarna voditeljica Emily Matthis (Gillian Anderson). I pratimo tu do kraja pripremu intervjua s jedne i druge strane, na kraju i sam intervju, no pošto je sama tema zapravo nebitna, tako mi je tu nedostajala i očekivana katarza kakvu obično imamo u sličnim filmovima. Pogotovo jer cijela ta famozna BBC-jeva ekipa nije poput kolega Bernsteina i Woodwarda po kojima su snimljeni "Svi predsjednikovi ljudi" ili neumorni istraživači iz "Spotlighta" tu i nije zapravo ništa otkrila.
Sve ono o čemu će se pričati u emisiji zapravo je i prije bilo poznato tako da je i sam naziv filma odnosno "Scoop" (što bismo preveli kao nešto tipa ekskluziva) podosta promašen. Film je to s feminističkim štihom jer sve su glavne protagonistice tu žene, a glavni muški lik odnosno princ Andrew prikazan je tu kao klasični ljigavac s kojim nitko normalan ne bi želio imati veze. Ne sumnjam da je Andrew i u stvarnosti pravi ljigavac, uostalom kao i sve te krunisane glave, a ne mogu reći da me to oduševilo iako se ne može poreći da je sam intervju dobro snimljen i da jako dobro pokazuje mindset tipova koji smatraju da im venama teče plava krv. A i ne shvaćaju koliko su bahati, oholi pa i glupi i šuplji, pretpostavljajući da će im raja sve oprostiti samo zato što su kraljevske loze. Osrednje u najboljem slučaju.
Primjedbe
Objavi komentar