Za Austrijanca Michaela Hanekea već odavno je poznato da je možda i najbolji stvaratelj nelagode na filmu, a u ovoj postapokaliptičnoj distopiji unio je i dodatan osjećaj dezorijentiranosti i zbunjenosti. Gotovo cijelo vrijeme u "Vučjem dobu" gledatelju nije jasno gdje se to odvija radnja i u kojem periodu, a film je dobio naziv prema terminu iz germanske mitologije. Nekoć su se vučjim vremenima nazivali periodi koji su prethodili nekim apokaliptičnim, razarajućim događajima, no mi to zapravo i ne znamo u uvodu kada vidimo obitelj Laurent kako dolazi u svoju vikendicu na selu.
Anne (Isabelle Huppert) i Georges (Daniel Duval) djeluju kao tipični predstavnici pariške srednje klase koji su se s kćeri tinejdžericom Evom (Anais Demoustier) i mlađim sinom Benom zaputili na selo. No, čim oni stignu do vikendice, shvaćaju da su se ondje nastanili neki nepoznati ljudi, a kao da to nije dovoljan šok, jedan od skvotera će ustrijeliti Georgesa. Tek tada shvaćamo da to nije normalno vrijeme i da su ovi ljudi pobjegli iz grada jer se u zemlji događa nekakav kaos, a nadanje da će mir i sigurnost pronaći na selu, pokazat će se odmah kao velika pogreška. I dok Anne s djecom pokušava potražiti pomoć i pronaći neko sigurno mjesto, postaje nam jasno da se tu događa katastrofa epskih razmjera.
Da se dogodila neka vrste kataklizme zbog koje je voda zagađena i nije za piće dok stoka masivno umire i njihova se tjelesa moraju spaljivati kako se zaraza ne bi širila. Bez ikakvih namirnica potrebnih za preživljavanje, nemoćna i u šoku, ova obitelj pokušat će preživjeti i pronaći pomoć, no nitko ne želi imati posla s njima. Ubrzo će shvatiti da nisu jedini koji su se našli u toj katastrofalnoj situaciji, već na željezničkoj stanici postoje mnogi preživjeli poput njih koji čekaju da se pojavi vlak i odveze ih u grad. Kao što je i obično slučaj u takvim kaotičnim situacijama, postoje oni koji pokušavaju iskoristiti takvo stanje, a od samog početka pa sve do kraja, "Le temps du loup" djeluje dubinski uznemirujuće, nelagodno, jezivo.
Iako ova postapokaliptična drama koju je Haneke napisao i režirao ipak ne spada u vrh njegovog stvaralaštva, "Time of the Wolf" sjajna je sublimacija onoga čime se ovaj sjajni austrijski filmaš prije i poslije bavio. Majstorski on hvata dubinu ljudskih strahova i prikazuje kako bi to moglo izgledati ljudsko ponašanje da se u stvarnosti dogodi nešto slično. Panika, strah i očaj potpuno bi tada zamijenili sve pozitivne, humanističke vrijednosti, a ljudi bi se počeli pretvarati u životinje. I sve tu djeluje potpuno čudno, bizarno, kao da nas je Haneke odveo u nekakav alternativni apsurdni i nihilistički svijet koji se praktički preko noći vratio u predcivilizacijsko stanje. Premijeru je "Vučje doba" imalo izvan konkurencije festivala u Cannesu, pošto je jedan od glumaca bio član žirija te godine, a smjestio se ovaj film između dva njegova ipak bolja djela - "La pianiste" i "Cache" iz 2005. godine.
Primjedbe
Objavi komentar