Nakon velikog i prilično neočekivanog uspjeha s debitantskim filmom "Fucking Amal" (preimenovanog u "Show Me Love" za angloameričko tržište), Šveđanin Lukas Moodysson snimio je humornu dramu o štokholmskoj komuni "Tilsammans" (Zajedno). Vrijeme radnje je 1975. godine kada su hipi pokret i ideje o mijenjaju svijeta, borbi za pravednije društvo, ravnopravnosti i slično bili na vrhuncu, a u Skandinaviji su tada osobito popularne bile komune. Pratimo tako tu sudbinu jedne fikcionalne komune čiji je neformalni vođa dobrodušni Göran (Gustaf Hammarsten). Desetak stanara živi ondje zajedno u istoj kući i dijele oni kućanske poslove, a stalno su na tapeti rasprave i palamuđenja o politici, o socijalizmu, borbi protiv imperijalizma, kapitalizma i konzumerizma.
Postoje ondje neka striktna pravila kojih se svi moraju držati pa su svi članovi komune htjeli, ne htjeli vegetarijanci, a svi oni pokušavaju biti i ekološki osvješteni. Dakako da tu ima i trzavica među članovima, pogotovo jer su tu i svježe razvedeni supružnici Lasse i Anna koji su svog sina nazvali Tet prema vijetkongovskoj ofenzivi. Göran baš i nije presretan što je njevova djevojka Lena zainteresirana za otvorenu vezu i povremeno uskače u krevet Eriku koji stalno teoretizira o politici i klasnoj borbi. Tu je i nesretni homoseksualac Klasse koji ne može pronaći partnera, a dinamika među članovima komune dodatno će se promijeniti kada ondje stigne Göranova starija sestra Elisabeth (Lisa Lindgren) s kćeri i sinom.
Odlučila je ona napustiti muža pijanca Rolfa (Michael Nyqvist) nakon što ju je posljednji put pretukao, a donosi Moodysson odličan i pomalo satiričan prikaz vremena i duha društva. Tu su i konzervativni susjedi kuće u kojoj žive članovi komune kojima nije jasno što oni to rade i pretpostavljaju da se preko samo orgija, pije i drogira. Rolf je pak očajan i tužan jer ga je žena ostavila s djecom i premda on misli da će se promijeniti, čini se kao da tone sve dublje. I premda su svima njima životi dosta nesređeni, nekima i potpuno kaotični, djeluje sve to nostalgično, a snimljeno je s puno optimizma, u naturalističkom stilu.
"Together" je duhovit, dinamičan i šarmantan film koji kao da želi prikazati koliko su ljudi nekad bili politički angažiraniji i željniji borbe za bolje društvo. Pa makar ta borba i nastojanja bila tek nominalna jer sve što oni rade uglavnom se svodi na duge rasprave, priče, a ništa konkretno oni ne čine. Osim što žive u tada popularnim i modernim zajednicama kao što su komune, no pitanje je koliko su ti ljudi zapravo sretni takvim načinom života ili im je sve to nadomjestak i neka vrsta privida za sreću. Zanimljivo je kako je gotovo četvrt stoljeća kasnije Moodysson snimio i nastavak filma, "Together 99" u kojem pratimo kako su se razvili životi članova komune 24 godine kasnije kada oni više nisu ljudi u dvadesetima, tridesetima ili ranim četrdesetima, već su u pedesetima ili šezdesetima.
Primjedbe
Objavi komentar