Francuz Bertrand Bonello jedan je od onih hvaljenih art-filmaša čije mi stvaralaštvo (House of Tolerance, Nocturama, Zombi Child) do sada i nije posebno leglo, a puno se nije promijenilo ni s ovom misterioznom romantičnom distopijom premijerno prikazanom u glavnom programu festivala u Berlinu. Najjači adut "Zvijeri" je Lea Seydoux, ta izvanredna francuska glumica koja je još jednom perfektna i u vrhunskoj formi, no ni to ne spašava ovaj prilično konfuzni, zbunjujući i što je najgore od svega dosta monotoni film. I prava je šteta je premisa "Zvijeri" bila je izvanredna i činilo mi se da bi Bonello ovaj puta mogao ući dijelom i na teren Davida Cronenberga, no razvilo se to u posve drukčijem svijetu.
Radnju filma Bonello je smjestio u 2044. godinu kada je umjetna inteligencija preuzela obavljanje velike većine poslova pošto se ljudi uglavnom smatraju beskorisnima i nesposobnim za donošenje odluka zbog emocija. Zbog toga se neki ljudi odlučuju podvrgnuti procesu nazvanom pročišćenjem DNA u sklopu kojeg oni kao da mogu ući u svoje prethodne živote kako bi se riješili bilo kakve jake emocije u svrhu pronalaska posla u sadašnjim životima. Toj će se tehnici odlučiti podvrgnuti i Gabrielle, a tijekom svakog putovanja u prošli život susrest će se ona s istim muškarcem, Louisom (George McKay) koji će je neobično privlačiti.
I djeluje sve to više kao neka virtualna realnost, a kako bi pročistila DNA, Gabrielle će putovati u više vremenskih razdoblja, od Belle Epoque u Francuskoj, do nečega što izgleda kao današnje vrijeme u Los Angelesu, a stalno će se pojavljivati isti čovjek koji kao da joj je od nekud poznat. Kao da su se prethodno znali, ali se oboje ne mogu sjetiti gdje, a pokazat će se da je ona jedna od rijetkih na koju proces purifikacije ne djeluje u potpunosti. No, neće joj to na kraju donijeti puno sreće. Djeluje "La bete" od početka do kraja nekako dehumanizirajuće, hladno, nelagodno, a čim je tu Seydoux dakako da je to iznimno erotično. No, kao i kod većine prethodnih Bonellovih filmova koje sam gledao, najveći problem je tu bio ubitačno spori tempo zbog čega mi je "The Beast" bio prilično zamoran, naporan i monoton.
Primjedbe
Objavi komentar