Iskusna francuska filmašica Patricia Mazuy već odavno je stekla kultni status u tamošnjim filmskim underground krugovima, a taj status mogla bi učvrstiti i ovom mračnom kombinacijom drame i trilera. "Saturn Bowling" je premijerno prikazan na festivalu u Locarnu, a ugledni francuski filmski magazin Cahiers du Cinema smjestio ga je na šesto mjesto najboljih filmova snimljenih u 2022. godini. I čudan je to, mračan, nasilan i na trenutke šokantan film koji je i dosta neobično naracijski strukturiran. Pomalo je to i zatvoren, hermetičan film, stiliziran, estetiziran hiperrealistični triler u kojem pratimo sudbinu dva polubrata koji će se susresti nakon dugo godina.
Razlog susreta starijeg Guillaumea (Arieh Worthalter), iskusnog policajca i mlađeg Armanda (Achille Reggiani), čudaka i lutalice, iznenadna je smrt njihovog oca prilikom lova. Za starim je ostala kuglana koja se naziva Saturn i koja djeluje nekako futuristički smještena u podzemlju koja je ocu bila ne samo izvor prihoda, već i mjesto na kojem je gotovo pa živio. Kako Guillaume ne misli preuzimati kuglanu, prepustit će je Armandu koji i nema gdje živjeti i koji od prve djeluje kao potpuni čudak. Nakon nekog vremena, u izrazito nasilnoj i brutalnoj sceni, shvatit ćemo da Armand ne samo da je čudak, već je on i manijakalni serijski ubojica koji cilja mlade žene.
I dok prvi dio filma pratimo iz Armandove perspektive, fokus će se ubrzo prebaciti na Guillaumea, koji će i ne znajući postati zadužen za istragu slučajeva za koje je odgovoran njegov brat. I film je to koji od početka do kraja djeluje čudno, gotovo kao neka alegorija jer shvatit ćemo i da je sama kuglana mjesto koje skriva brojne tajne i mjesto koje ima dugu povijest iščašenog ponašalja i nasilja. Mjesto je to gdje se okupljaju prijatelji pokojnog oca, stari lovci koji uživaju privilegije, a da situacija bude još bizarnija, pojavit će se aktivistica koja se bori za prava životinja i protiv tipova kao što su ti stari lovci.
Armand će ktome kuglanu početi pretvarati u još čudnije mjesto nego što je bilo, a Guillaume ne samo da će se upustiti u vezu s aktivisticom, već će psihofizički sve više propadati, posebno kad počne shvaćati da brutalna ubojstva imaju neke veze s kuglanom. Djeluje sve to prilično groteskno, gotovo pa distopijski dojam ostavlja ta kuglana koja će tek pod Armandom postati omiljeno okupljalište lovaca koji ondje s nevjerojatnom strašću gledaju snimke svojih ubilačkih pothvata. Bizaran je to neo-noir prepun simbolike jer svi ti lovci okupljeni oko oca, potom i oko Armanda djeluju kao nekakvo krvoločno krdo dok su žene oko njih objekti s kojima mogu što hoće. Ne mogu reći da me "Bowling Saturne" pretjerano impresionirao i sigurno da zbog eksplicitnog i šokantnog nasilja to neće biti film za svakoga, no triler je to neobične estetike s puno toga skrivenog ispod površine.
Primjedbe
Objavi komentar