Drama o mladom košarkašu koji se navukao na drogu i zaglavio u kriminalu, bio je jedan od onih filmova koji su mnogi moji vršnjaci nekoć favorizirali. Sjećam se da mi je "Dnevnik košarkaša" tada kada sam imao 13, 14 godina bio odličan film, no ovo je još jedan od primjera kako je neke filmove koji su mi tada bili odlični bolje kasnije ne gledati. Iz današnje perspektive "The Basketball Diaries" djeluje dosta neuvjerljivo, klišezirano pa čak ni tada mladi Leonardo DiCaprio kojem je to bila jedna od prvih glavnih uloga ne uspijeva spasiti film snimljen prema autobiografiji Jima Carrolla iz 1978. godine.
Ta je istoimena knjiga vrlo brzo dosegla kultni status, no Scott Kalvert koji je puno poznatiji po režiji video spotova, snimio je u najboljem slučaju prosječan film. I dok je Carrollova knjiga bila šokantno, potresno i sirovo iskustvo mladića koji je opasno zabrazdio, film sve to prikazuje prilično površno. Dok se radnja knjige događa krajem šezdesetih, čini se da je Kalvert radnju prebacio u sadašnjost ili barem u kasne osamdesete. Jim je tako na početku mlada košarkaška zvijezda u katoličkoj srednjoj školi u New Yorku, a već u jednoj od uvodnih scena vidimo kako ga svećenik u razredu mlati drvenom letvom po dupetu. Osim što voli košarku, Jim je i pjesnička duša te stalno vodi dnevnik, a ujedno je on i narator priče. Jim i njegovo društvance u kojem je i Mark Wahlberg su sitni delinkventi. Izvode oni razne pizdarije, tuku se, kradu, piju, snifaju ljepilo, a sve će krenuti ukrivo kada se navuku na ozbiljnu drogu.
Kokain, heroin, amfetamini, tablete, sve što im se nađe na putu oni će ubacivati u sebe, a gadno će svi oni zastraniti i završiti na ulici. Najgore od svih proći će upravo Jim koji stalno škraba neku infantilnu romantičnu poeziju i naivno gleda na život, a sve je tu nakrcano klišejima. Naravno da Jim ima prijatelja koji umire od leukemije i Jimu je jako žao zbog toga pa ga otima iz bolnice i vozika po gradu. Na kraju, kada ozbiljno zastrani, spasit će ga stariji susjed crnac s kojim je nekoć povremeno igrao košarku i koji je i sam nekoć bio narkoman. Imao sam puno bolje mišljenje o ovom filmu onako po sjećanju iz davnog gledanja još iz devedesetih, no ipak je to u najboljem slučaju prosječan film.
Primjedbe
Objavi komentar