Španjolka Pilar Palomero se prije nekoliko godina predstavila naturalističkom i autentičnom dramom "Las ninas" koja joj je donijela nagradu Goya za najbolju novu redateljicu. Bila je to coming of age drama o 11-godišnjoj djevojčici iz provincije koja živi s mladom mamom udovicom u Zaragozi, a na nju će velik utjecaj imati dolazak nove kolegice koja je stigla u grada. Ponovno je Palomero snimila coming of age dramu o jednoj djevojčici, samo što je glavna protagonistica Carla (odlična debitantica Carla Quilez) 14-godišnjakinja koja će posve neočekivano ostati trudna.
Najjači adut filma "La maternal" je baš uvjerljivost i autentičnost jer je djevojčica koja glumi glavnu junakinju zaista i klinka od 14, najviše 15 godine. Da se sličan film snimao u Americi, glumica koja glumi 14-godišnjakinju vjerojatno bi imala najmanje 35 godina, a od prvih scena jasno nam je da je Carla još dijete. Tako u uvodnoj scena ona i njezin možda godinu dana stariji najbolji prijatelj Efrain gledaju nekakav pornić na mobitelu njene mame i sve im je to užasno smiješno. Neće proći puno pa više ništa neće biti smiješno ni Carli, a ni njezinoj mami Penelope, ženi očito također prilično nesređenog života. Čini se da je i Penelope dobila Carlu vrlo mlada, no ipak ne baš u tim još adolescentskim godinama.
Čudan je odnos Carle i mame, još čudniji Carle i novog maminog dečka kojeg ne podnosi, a kada ona ostane trudna završit će ona u nekoj sigurnoj kući odnosno ustanovi za slične mlade tinejdžerice. Vidjet ćemo ondje da Carla nije jedina koja se našla u situaciji da sa 14 godina ostane u drugom stanju, a praktički preko noći ona će morati odrasti i shvatiti da se mora brinuti za dijete. Snimila je Palomero ponovno uvjerljivu i kompleksnu, životnu dramu koja se ističe baš osjećajem autentičnosti. Na trenutke se to čini više nego kao dokumentarac, nego kao igrani film, a snimila je to ova talentirana Španjolka s puno stila.
Premijeru je "La maternal" imao na najvećem španjolskom festivalu u San Sebastianu gdje je mlada Quilez dobila i nagradu za najbolju glumicu. I mala je zbilja jedan od najjačih aduta ove naturalističke drame, djeluje tako prirodno, stvarno. U svakom trenutku na njenom izrazu lica shvaćamo kroz što ona prolazi i možemo razumjeti njene mušice i povremeno iščašeno i divlje ponašanje zbog njenih godina, nezrelosti i situacije u kojoj se našla. Iako Carla tvrdi da je otac njenog djeteta Efraim, do kraja nekako ostaje nejasno tko je zapravo otac i zašto tako mrzi maminog dečka, a imao je "La maternal" i tri nominacije za španjolsku filmsku nagradu Goya (najbolji film, režija, sporedna glumica).
Primjedbe
Objavi komentar