Uvijek me zanimalo tko su ti ljudi koji kupuju one "ljubavne" lutke za napuhavanje pa s njima rade ono što već rade kad su usamljeni. A film o jednom čudaku koji će se doslovno zaljubiti u jednu takvu lutku i dalje je jedan od najbizarnijih američkih filmova 21. stoljeća. I što je najbolje od svega, "Lars and the Real Girl" je baš topao, dopadljiv, simpatičan, šarmantan film, a ta lutka kupljena preko Interneta zapravo ovdje simbolizira nadu. Taj čudak čiji će se život promijeniti kada kupi lutku za napuhavanje je Lars Lindstrom (Ryan Gosling), nezamislivo sramežljivi 27-godišnjak koji se užasava tuđeg dodira.
Nekako on funkcionira u vanjskom svijetu i radi u nekakvom uredu, a noći on provodi sjedeći u garaži svoje obiteljske kuće. Njegova majka umrla je kada je on bio dijete, otac nedavno, a u kući sada žive Larsov stariji brat Gus (Paul Schneider) i njegova trudna žena Karin (Emily Mortimer). Oni ga stalno pozivaju k sebi u goste, no Lars se ne želi družiti ni s najbližom rodbinom, već radije sam sjedi u mraku. I sjajan je Gosling kao taj asocijalni čudni samotnjak, taj osjetljivi, usamljeni i povučeni mladić koji i govori nekako tiho i sporo, kao da mu je i to užasan napor. Da situacija bude nevjerojatnija, nova kolegica iz ureda Margo otvoreno se nabacuje Larsu, no on sve to eskivira, a jednog dana na kućnu adresu samo će mu stići ogroman paket.
I taj paket bit će ta lutka za napuhavanje koju će nazvati Bianca. Odmah će Biancu on upoznati s Gusom i Karin koji će najblaže rečeno biti užasnuti i jasno da će prvo pomisliti da je Lars potpuno poludio. Imat će on objašnjenje za sve. Zašto ona ne govori, zašto se ne miče, zašto ne jede, čak će joj nabaviti i kolica, a iako je osnovna namjena takve lutke zasigurno seks, Bianca će za Larsa biti životni suputnik. Od trenutka kada Lars upozna Biancu s obitelji, sve će tu postati tako apsurdno i nadrealno, izvan svake pameti, a postajat će sve luđe jer gotovo svi članovi te male zajednice u kojoj žive počet će prihvaćati Biancu i ponašati se prema njoj kao da je živa.
U društvu Biance i Lars kao da će se početi mijenjati na bolje i svima u mjestu on je drag i svi kao da će početi navijati da njegova veza s lutkom uspije. Sve je tu izvan svake pameti, a film koji je Craig Gillespie (I Tonya, Dumb Money) snimio po za Oscara nominiranom scenariju Nancy Oliver odiše potpuno uvrnutim i posebnim humorom. Nakon nekog vremena gledatelj će se morati početi pitati je li Lars zbilja toliko deluzionalan ili sve to možda namjerno radi, a fascinantno je kako jedan film o odnosu odraslog muškarca i lutke za napuhavanje tako dobro funkcionira i tako je simpatičan i dopadljiv. Kao neka vrsta eskapizma i parabole o usamljenosti i nemogućnosti nekih ljudi da uspiju pronaći druge ljude ili neki drugi način da ne budu tako sami.
Primjedbe
Objavi komentar