Bizarnu i dosta konfuznu kombinaciju drame i fantazije snimio je inače dobri i zanimljivi australski filmaš aboridžinskog porijekla Warwick Thornton (Sweet Country, Mystery Road). Dok su prethodni njegovi filmovi koje sam gledao bili tipični primjeri australskog neorealizma, autentične drame smještene ili u sadašnjost ili prošlost, ovaj puta on je krenuo nekim putem magijskog realizma. Premijeru je "The New Boy" imao u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu, a radnja filma događa se u divljinama i pustinjama Australije negdje sredinom 40-ih godina prošlog stoljeća.
U uvodnoj sceni vidimo policajce kako hvataju neimenovanog devetogodišnjeg aboridžina koji će ubrzo završiti u obižnjem sirotištu. Njega vodi časna sestra Eileen (Cate Blanchett), a dječak koji ne govori i ne razumije engleski jezik u početku će se teško uklopiti i snalaziti. No, shvatit ćemo da on posjeduje i neke nadnaravne moći kojima može liječiti bolesne ljude pa i životinje. Po tome me "The New Boy" pomalo podsjetio na puno poznatiju i puno bolju "Zelenu milju", s bitnom razlikom da je ovo ipak enigmatičan, hermetičan film u kojem nam puno toga ostaje neodgovoreno i nejasno.
Thornton se ovaj puta odlučio za puno avangardniji pristup obradi teme i to u pravilu nije problem, samo što mi je puno toga ostalo tu nejasno i nedorečeno. Film je to moćne poetike, sjajne fotografije na odličnim lokacijama, ali i film koji ima i velikih problema s tempom i na trenutke je uz sve ostale probleme, jako, jako dosadan. Film je to prepun simbolike koji bi se mogao iščitati i na način da zapadne vrijednosti i kršćanstvo jednostavno ne znaju za ništa drugo nego apsorbirati, asimilirati australsku starosjedilačku kulturu i spiritualnost koja se jednostavno trebala izbrisati. A možda je, baš kao što je slučaj s ovim šutljivim dječakom, bila vrjednija od onoga što su dođoši donijeli i nametnuli svima.
Primjedbe
Objavi komentar