Revolucija doslovno kreće od kuće u simpatičnoj i zabavnoj crnoj komediji kojom se dvojac Joseph Schuman - Austin Stark predstavio tijekom redateljskih večeri u Veneciji. Godina je 1918. Prvi svjetski rat upravo je završio, no svijetom se počela širiti nova pošast - španjolska groznica. I u tim uvodnim scenama shvaćamo kako je bilo to dosta slično s pošasti koju smo proživjeli točno stoljeće nakon španjolke. Ljudima se preporučuje izolacija, nose se maske, a gotovo cijela radnja odvija se u kući na obali gorljivog ljevičarskog novinara JC Hortona (Billy Magnussen) koji je iznimno kritičan prema vlasti i tadašnjem predsjedniku Woodrowu Wilsonu.
No, već po samom mjestu gdje živi jasno nam je da Horton nije klasični novinar, već je on nasljednik basnoslovno bogate aristokratske obitelji i njegova kuća na obali je jedna od onih raskošnih vila istočne obale Amerike. Horton je zapravo vlasnik novina za koje piše, a da situacija bude smješnija, piše on o događajima kojima uopće nije nazočio. Opisuje tako on život u gradu opustošenom kao da je kuga, kako se hrabri proletarijat bori protiv brutalnih policajaca i kako su ulice prepune mrtvih. "Napisao si to kao da si stvarno bio ondje", poentira Hortonova žena Julie (Sarah Gadon) uz koje ondje živi i dvoje malene djece i, jasno, posluga.
A pravu revoluciju Horton će početi prolaziti kada se na natječaj za posao kuhara javi Floyd Monk (Peter Sarsgard), ekscentrični tip s naglašenim južnjačkim naglaskom koji će praktički odmah početi provocirati novog gazdu. Do tada će nam se učiniti da Hortonova kuća simbolizira mikrokozmos klasnih odnosa u Americi, a taj salonski socijalist koji je odrastao sa zlatnom žlicom među zubima, na svoj užas će osjećati na koji način revolucija funkcionira. Posluga predvođena Monkov polako, ali sigurno će preuzimati vlast u kući na užas Hortona koji se uvijek dičio da je tako velikodušan gazda. Do kraja je sve tu pretjerano, gotovo farsično, no opet zabavno i dopadljivo, a autorski dvojac istovremeno kao da priziva i dva nedavna legendarna filma koja satiriziraju klasne odnose - Bongovog "Parazita" i Őstlundov "Trokut tuge".
Primjedbe
Objavi komentar