Već nakon nekoliko prvih uvodnih scena bilo je očito da bi "Kneecap" mogao biti sjevernoirski odgovor na legendarni škotski "Trainspotting". No, nisam očekivao da će to biti baš tako dobar i zabavan, a opet film koji donosi sjajan uvid u život sjevernoirske prijestolnice iz perspektive mladih ljudi. Kneecap je, ako sam dobro shvatio, irski ulični sleng koji označava ozlijeđivanje nečijeg koljena i to kao kaznu koje koriste tamošnji dileri, ujedno bivši članovi raznih radikalnih paramilitarnih grupa. Kneecap je i ime hip-hop benda iz Belfasta, mladih buntovnika koji su valjda prvi hip-hoperi koji repaju na irskom jeziku, a tekstovi njihovih pjesama su republikanski, provokativni, prosti i izazivaju reakciju britanskog stanovništva.
I tri člana tog hip-hop benda sami su s režiserom Richom Peppiattom osmislili fikcionalnu priču o svom bendu koja stilski, tematski pa i duhom nevjerojatno podsjeća na "Trainspotting". Liam Og, Naoise O i DJ Provai odglumili su te fikcionalne verzije samih sebe, a radnja filma odvija se u vrijeme kada se tamošnji Irci bore da irski bude službeni jezik u Sjevernoj Irskoj i ravnopravan engleskom. Govorenje irskim jezikom za mnoge je produžetak nekadašnje oružane borbe i politički čin, otpor većinskim Britancima koje dio Iraca na sjeveru i dalje smatra okupatorima.
Priča je tu baš zabavna jer Naoiseov otac Arlo (Michael Fassbender) je nekadašnji član IRA-e koji se skriva već desetak godina nakon što je inscenirao vlastitu smrt. Od djetinjstva je on uzor sinu i njegovom najboljem prijatelju, sitnim dilerima i džabalebarošima, a igra slučaja spojit će ih s budućim DJ-em benda. Film počinje kod Liamovog policijskog ispitivanja, a on odbija govoriti engleski, zbog čega će morati biti pozvan petnaestak godina stariji tip i budući DJ Provai, nastavnik glazbe u školi. Kad on otkrije Liamov blokić s tekstovima pjesama, shvatit će da tu ima potencijala, nasnimit će samplove, oni će odrepati svoje i tako će se polako početi kotrljati priča o prvim gaelic hip-hoperima.
I neovisno o bendu Liam i Naoise su tipovi za koje se lijepe probleme i koji stalno upadaju u nevolje, a sve će se još dodatno potencirati kada krenu s nastupima. Odmah će ih se pokušati zabraniti, no dobro je poznato da je zabranjeno voće najslađe i publika će instantno podivljati za njima. Paralelno s uspjehom, nizat će se i problemi i to razne prirode (tu je i skupina radikalnih bivših paramilitarista koja ih proganja), a od početka do kraja ova glazbena humorna drama je iznimno zabavan i nevjerojatno dinamičan, baš moderan film koji se odlično zafrkava na to i dalje očito dosta shifozfreno stanje u Sjevernoj Irskoj. Iako je građanski rat odavno završio, očito sektarijanizam ondje i dalje postoji, a sjajno na primjeru ova dva mladića se prikazuje kako se te ratne traume mogu iskorištavati.
Tako oni na temelju priča da imaju usađene traume izvlače od svojih liječnika recepte za lijekove koje potom dilaju, a u cijeloj toj shemi očigledno sudjeluju nekadašnji pripadnici paramilitarnih organizacija s jedne i druge strane koji su se očito morali nečim baviti kada je stigao mir. Sjajno "Kneecap" prikazuje kako se muzika ne može zaustaviti, ali kako i jezik može biti moćno oružje. Premijeru je "Kneecap" imao na festivalu u Sundanceu gdje je dobio nagradu publike, a nagrade publike su očito najbolji pokazatelj koliko bi se film mogao svidjeti ljudima. A ovaj film baš je kao stvoren za široku publiku, jedan pravi crowdpleaser.
Primjedbe
Objavi komentar