Mađarski animatorski dvojac Tibor Banoczki - Sarolta Szabo se na festivalu u Berlinu predstavio ovom distopijskom romantičnom pustolovinom čija se radnja odvija 2123. godine. Na kraju je "White Plastic Sky" dogurao i do nominacije za europski animirani film godine, a u viziji ovog dvojca budućnost baš ne izgleda blistavo. Doduše ni u stvarnosti prognoze nisu pretjerano bajne, no u viziji ovih Mađara sve je otišlo potpuno kvragu i cijeli svijet se pretvorio u neplodnu zemlju, pustinju u kojoj je gotovo nemoguće preživjeti. Djeluje svijet tu gotovo kao površina Marsa, a život je moguć jedino u gradovima pa tako Budimpešta 2123. godine djeluje gotovo identično kao što je Ridley Scott zamislio svijet u svom legendarnom "Blade Runneru".
Svi resursi su uništeni, a situacija je tako teška da je ljudski vijek ograničen na 50 godina. Oni koji navrše pola stoljeća predviđeni su za podvrgavanje biološkom procesu kojim ih se pretvara u stabla kako bi se za one koji su preživjeli bar na taj način proizveo kisik. Znanost i tehnologija su iznimno napredni, no što to znači kada nedostaje i hrane i svježeg zraka, a razni znanstvenici pokušavaju otkriti načine kojima bi zaustavili to propadanje, ali bezuspješno. Ljudi su činjenicu da će ih s pedeset doslovno pretvoriti u biljke uglavnom prihvatili kao nešto normalno, a Stefan je psiholog čiji je posao pomoć ljudima kako bi što lakše prihvatili tu transformaciju.
On ima 28 godina, njegova žena Nora je u ranim tridesetima, a nedavno su oni ostali bez djeteta. Prožeta tugom i osjećajem krivnje, Nora će se dobrovoljno prijaviti na proceduru pretvaranja u biljku, bez da je to rekla svom mužu. Kada Stefan to sazna, pokušat će ženu spasiti od predviđene joj sudbine, a činilo se u tim trenucima da bi "White Plastic Sky" mogao biti neka vrsta distopijske i futurističke varijacije na temu mita o Orfeju i Euridici. Neutješni muž pokušava spasiti ženu od sigurne smrti, a bila je to na kraju zanimljva egzistencijalističko - pustolovna animirana drama u kojoj će ovaj par pokušati pronaći način da prevare smrt. Ili bolje rečeno preobrazbu u biljku, a usput će se to pretvoriti u pravu odiseju uništenim svijetom tijekom koje ćemo dobiti i poneke odgovore na pitanja što se tu zapravo dogodilo.
Pomalo "White Plastic Sky" pričom podsjeća na kultni američki SF klasik "Soylent Green" s Charltonom Hestonom. Nastao je ovaj film tehnikom u kojoj se animacija doslovno nabacuje na sekvence koje su odglumili ljudi, a dijelom i zbog tog stila djeluje sve to nekako dehumanizirano. Film je to koji se na zanimljiv način bavi temom očiglednog srljanja u propast ljudi i očiglednog uništenja našeg životnog staništa. Promišljaju ovi Mađari kako bi to mogao izgledati život u svijetu u kojem gotovo pa više i neće postojati uvjeta za život i na koji način će se ljudi tome prilagoditi. Kako će to utjecati ne samo na puko preživljavanje, već i kakav će imati psihološki efekt.
Primjedbe
Objavi komentar