Tek sad dok sam počeo pisati recenziju za poznatu kostimiranu britansku drama shvatio sam da je njen režiser James Ivory zapravo Amerikanac. Cijelo vrijeme bio sam uvjeren da je Ivory čistokrvni Britanac, vjerojatno stoga što je najpoznatiji po kostimiranim dramama snimljenim prema romanima E. M. Forstera, a jedna od njih je i "Soba s pogledom". Radnja se tu odvija na samom početku 20. stoljeća, a jedan je to od filmova u kojima pratimo zgode i nezgode dokone engleske aristokracije koja mi obično strašno ide na živce, no možda i najveće Ivoryevo dostignuće je što te obično patetične i pretjerano sentimentalne priče uspijeva začiniti s taman potrebnom dozom ironije i humora.
Godina je 1907., a mlada engleska aristokratkinja Lucy Honeychurch (prva uloga Helene Bonham Carter koja je u trenucima snimanja jedva napunila 18 godina) je s tetkom i pratiteljicom Charlotte Barltett (Maggie Smith) stigla na odmor u Firenzu. Problemi će nastati odmah po dolasku u hotel jer će te britanske dame dobiti sobu koja ne pruža pogled na centar mjesta i rijeku Arno, kao što im je obećano. No, kada čuju za njihove probleme, kao pravi džentlmeni će se pokazati slobodoumni gospodin Emerson (Denholm Elliott) i njegov sin zafrkant George (Julian Sands). Tijekom boravka u Firenci mlada Lucy će u još nekoliko navrata naletjeti na Georgea, no vrlo brzo slijedit će povratak kući gdje shvaćamo da je ona zaručena.
I to za uštogljenog snobovskog bezveznjaka Cecil (standardno izvanredni Daniel Day-Lewis), bogatog i pretencioznog aristokrata. Ne čini se da je Lucy zaljubljena u njega, no njeni roditelji su presretni što se udaje za čovjeka iz visoke klase i još ktome dubokog džepa, no igrom slučaja Emersoni će se ponovno pojaviti u njenom susjedstvu te će ona morati izabrati između razuma i srca. Iako je na površini "Room with a View" gotovo pa tipična kostimirana britanska ljubavna drama u kojoj će se dvoje mladih zaljubiti, no između njihove ljubavi će se pojaviti brojne prepreke, film je to koji ironirizira pa i izruguje se britanskom klasnom sustavu.
I dok će Emersoni u početku ponuditi u Firenzi Lucy sobu s pogledom na rijeku, do kraja ćemo shvatiti da je taj pogled izvan sobe prepun simboličan. Jer susret s tim slobodnomislećim ljudima, idealistima, kao da će joj otvoriti horizonte i potaknuti je da počne razmišljati izvan strogo usađenih kalupa koje joj je nametnulo društvo. Društvo i norme koje su joj praktički nametnule kako se mora ponašati, kako govoriti, za koga će se udati ako želi da je se smatra damom, shvatit će Lucy da sve to kao da je guši i da ne želi tako živjeti. Imala je na kraju "Soba s pogledom" osam nominacija za Oscara od kojih je potvrdila tri - za najbolji adaptirani scenarij, kostimografiju i umjetnički dizajn.
Primjedbe
Objavi komentar