Usmara Ismaila smatra se ocem indonezijskog filma, a prije nego što se uopće počeo baviti filmom, radio je kao novinar i to u vrijeme tamošnje nizozemske kolonijalne vlasti. Ubrzo se i Ismail i sam priključio revoluciji i borbi za slobodu od Nizozemaca, a "After the Curfew" ili "Lewat Djam Malam" je njegov daleko najpoznatiji film. Ima ova drama i dalje iznimno važan status u Indoneziji jer je bio to i prvi tamošnji film koji je prikazan izvan njezinih granica, a radnja filma odvija se neposredno nakon što je Indonezija postala samostalna država.
Svejedno, vojska i policija u Bandungu na otoku Javu i dalje provode policijski sat, a iako je mladić po imenu Iskandar tek nedavno završio vojni rok, umalo će i on biti ustrijeljen kada ga policija pronađe na ulici u noćne sate. Srećom, uspjet će se on skloniti kod zaručnice Norme i njene obitelji, a već sljedećeg dana njen otac će mu pronaći posao u uredu guvernera. Neće to baš najbolje završiti jer će već prvog dana taj bijesni mladić nezadovoljan situacijom u kojem se država nalazi nakon rata za slobodu dobiti otkaz. Bijesan je on jer su mnogi njegovi suborci poginuli, brojni proživljavaju PTSP zbog svega što su proživjeli, a kako to već obično biva nakon sličnih oslobodilačkih ratova, sve pozicije i moć su preuzeli oni koji su i ranije bili na poziciji.
Sanjao je mladi Iskandar pravu revoluciju i da će u njegovoj zemlji nakon protjerivanja kolonizatora zavladati jednakost i jedinstvo, no dobro nam je poznato da se to baš obično i ne događa nakon sličnih revolucionarnih pobjeda. Posebno će Iskandara šokirati kada shvati da je njegov suborac Gafar danas uspješan graditeljski poduzetnik, a njegov nekadašnji zapovjednik Gunawan je sada državi činovnik sa zadatkom nacionalizacije gospodarstva. Pokušat će on nagovoriti Iskandara da radi za njega i to kao siledžija u borbi protiv njegovih konkurenata. Snimio je Ismail ovu dramu u nevjerojatno realističnom stilu za to doba, istovremeno na tragu neorealističnih filmova kakvi su se tada snimali na svim stranama svijetu, ali i s posebnim i egzotičnim štihom. Odličan je to prikaz nemogućnosti privikavanje na mirnodobski život dojučerašnjeg vojnika koji se brzo razočarao u revoluciju za koju se borio.
Primjedbe
Objavi komentar