Josef Mysliveček bio je češki skladatelj kasnog baroka i ranog klasicizma koji je stvarao u Italiji u drugoj polovici 18. stoljeća. Upravo je Myslivečeka kao jednog od uzora uvijek navodio i čuveni Mozart s kojim je ovaj Čeh prijateljevao još otkako je mali Wolfie bio čudo od djeteta. I iz njegove biografije očito je kako je imao ovaj kompozitor uzbudljiv i zanimljiv život seleći od jednog do drugog talijanskog grada, živio bonvivanski, zavodio tada slavne operne dive i plemkinje da bi umro u potpunoj bijedi i siromaštvu. Nažalost, u filmu snimljenom u talijansko - češkoj koprodukciji koju potpisuje Petr Vaclav, vidimo malo od tog uzbuđenja.
I dok je Myslivačeka sam Mozart opisao vatrenim čovjekom, punim energije i života, djeluje on tu više kao nekakvo mrtvo puhalo dok se preko Venecije, Napulja, Torina, Pise provlači do Rima gdje je i skončao 1781. godine. U uvodnoj sceni upoznajemo tako misterioznog tipa čije je lice prekriveno maskom kako pod dug daje svoj mač, valjda jedino što mu je ostalo. Ubrzo shvaćamo i zašto ima masku. U terminalnoj je on očito fazi sifilisa i lice mu se doslovno raspalo od bakterije koju je očito prethodno pokupio u svojim avanturama. Putujemo potom petnaestak godina u prošlost, u Veneciju gdje je ovaj ambiciozni mladi skladatelj iz Praga stigao kako bi učio od skladatelja Giovannija Pescettija.
I vrlo brzo uspio se on uvući u društvo visoke talijanske aristokracije tog doba, među te dekandentne tipove i žene, a u taj stil se itekako dobro uklopio. Živio je on, bit će, kao što danas žive rock zvijezde, a Vaclav se ne libi prikazati svu tu grotesknost, gotovo pa karikaturalnost stila života tadašnjih elita. Velika većina filma odvija se tu u interijerima, a nažalost "Il boemo" je nepotrebno razvučen na više od dva sata i bilo mi je to nekako monotono, na trenutke dosadnjikavo iako, jasno, ima tu i svjetlih strana. Najjači adut je upravo taj prikaz dekadencije, nemorala ljudi i vremena, kasnog baroka koji je nominalno nastao kao pokret katoličke obnove i protureformacije, no dok su se prema van možda i pravili čednima i moralnima, vidimo kako je izgledao razvrat i ponašanje elita.
Primjedbe
Objavi komentar