Nedavno je veliku pažnju izazvao film "The Zone of Interest", zastrašujuće realistična holokaust drama Engleza Jonathana Glazera u kojoj smo gotovo na opservacijski način pratili život obitelji upravitelja logora smrti Auschwitza. Kako je obitelj Höss gotovo skladno i idilično živjela u raskošnoj kući tik uz ogradu iza koje je poubijano više od milijun ljudi i kako u tome nisu vidjeli baš ništa pogrešnog. Sličnom tematikom bavi se i dokumentarac Nijemice Daniele Völker koja je pronašla sina upravitelja zatvora Rudolfa Hössa, još uvijek vitalnog 85-godišnjeg starčića Jürgena koji se prisjeća djetinjstva na poznatom mjestu. I činilo se u početku da bi "The Commandant's Shadow" mogao biti stvarna zona interesa, no ipak u ovom dokumentarcu i nismo dobili ništa novoga.
Uz starog Jürgena (rođenog 1937.) glavni protagonist je i njegov sin odnosno upraviteljev unuk, nekakav propovjednik koji starog oca pokušava potaknuti da se prisjeti djetinjstva uz logor. Imao sam baš idilično djetinjstvo, kaže stari u jednom trenutku koji još uvijek kao da ne želi vjerovati da je njegov otac stvarno bio jedan od najvećih masovnih ubojica u povijesti. On ga i dalje vidi kao svog tatu bez kojeg je ostao kada je imao jedva osam godina, a čini se kao da se članovi obitelji Höss i dalje samozavaravaju i jednostavno se ne žele i ne mogu suočiti sa stvarnošću jer kako uopće živjeti sa spoznajom da ti je otac potamanio milijun ljudi.
U naraciji tu slušamo i isječke iz autobiografije koju je Höss napisao dok je poslije rata završio u zatvoru i čekao suđenje i u kojoj on zastrašujuće hladno analizira sve što se događalo. Ne čini se kao da se on smatra posebno odgovornim za nezamislive zločine, već se drži on poznatog narativa da je samo izvršavao zapovijedi i da uopće nije razmišljao o moralnosti onoga što čini. Paralelno s pričom o Hössovom sinu kojeg se pokušava suočiti sa stvarnošću, pratimo i priču preživjele logorašice iz Auschwitza. Jednostavno je nevjerojatno gdje pronalaze još uvijek žive logoraše pa je tako čelistica Anita Lasker - Wallfisch za vrijeme snimanja filma proslavila 98. rođendan.
I nevjerojatno je to vitalna bakica, zapanjujuće bistra koja se još uvijek jako dobro sjeća i vremena Auschwitza, ali i kako je izgledao život u Njemačkoj prije dolaska nacista na vlast. Smatrali smo se integralnim članovima društva, pravim Nijemcima i nije nam bilo u primisli da bi se nešto moglo dogoditi samo zato što smo Židovi, govori bakica dok pali jednu za drugom cigaretu. Naravno da ima tu i arhivskih snimki, a sve vodi ka suočavanju upraviteljeveg sina i preživjele logorašice.
Primjedbe
Objavi komentar